Vjesnik: 25. 05. 2001.

Nijemci se boje povratka lijevog terorizma

Pljačka transporta novca 1999. godine u Duisburgu upućivala je na RAF-ove metode / DNK analiza maski razbojnika potvrdila je da se zaista radi o bivšim »rafovcima«

BERLIN, 24. svibnja (Od Vjesnikova dopisnika) - Frakcija Crvene armije (RAF) nije mrtva. To proizlazi iz analize najnovije broja tjednika Der Spiegel koji se poziva na istraživanje njemačkog saveznog ureda za borbu protiv kriminala (BKA) i Saveznog državnog odvjetništva. To je otkriće bilo stanovit šok za javnost jer je, poslije 30 godina terorističke aktivnosti ostatak RAF-a (njemački državni neprijatelj br. 1) iz ilegale 1998. godine objavio raspuštanje svoje organizacije.

Čini se da je to bilo samo privremeno. Na to ukazuje zaboravljeni slučaj iz lipnja 1999. godine u Duisburgu gdje je napadnut jedan transport novca. Ono što je u toj pljački u početku izgledalo kao običan kriminalni čin, tijekom istražnog postupka dobilo sasvim drugu dimenziju. Jer je »rukopis« napadača uputio na metode RAF-a. Napadači su bili, naime, teško naoružani automatskim pištoljima i »zoljom«, a ukradena vozila kojima su išli u akciju imala su dvostruke tablice - odnosno krivotvorene brojeve drugih automobila.

Odlučujuća u otkrivanju počinitelja pljačke je bila genetska analiza. Na maskama za lice koje su pronađene na mjestu napada bili su tragovi pljuvačke koji su ukazivali na nekadašnje već kažnjavane članove terorističke organizacije: Ernst - Volker Staubea (46) i Daniela Klette (42). Protiv para Staube i Klette raspisana je tjeralica pod sumnjom da su osnovali terorističku organizaciju. Prema mišljenju Njemačke tajne službe za zaštitu Ustava (BfV), oni bi mogli koristiti RAF-ovu zaostalu logistiku - oružje, eksploziv i krivotvorene dokumente.

Njemački stručnjaci za sigurnost smatraju da se od dijelova RAF-a formira novi lijevi terorizam. Konzervativni komentatori pak upozoravaju njemačkog kancelara Gerharda Schrödera da se pokazuje »kako se u borbi protiv neonacizma ne smije zatvarati oči niti pred lijevim ekstremizmom«.

RAF se povezuje sa krvavim poglavljem suvremene njemačke povijesti koje je počelo u proljeće 1968. godine podmetanjem požara u frankfurtskim robnim kućama. Bombaški napadi, otmice i ubojstva označavaju put RAF-a, čiji je vrhunac dostignut atentatima 1977. godine, otmicom i ubojstvom tadašnjeg predsjednika njemačkih poslodavaca Hansa Martina Schleira, kao i otmicom zrakoplova Lufthanse od strane palestinskih terorista. Kod otmice tog zrakoplova radilo se samo o pokušaju iznude oslobađanja pripadnika RAF-a koji su bili osuđeni u Njemačkoj. Ta otmica je završena uspješnom akcijom njemačke pogranične službe u Mogadishu u Somaliji.

Poslije toga su »novostasale« generacije RAF-a dale svoj obol teroru s političkim zahtjevima. Ideološki temelji te borbe bili su, kako su pripadnici RAF-a tvrdili, borba protiv liberalnog kapitalizma i imperijalizma Savezne Republike Njemačke, pa su se atentati nastavili sve do devedesetih godina. U akcijama RAF-a ubijeno je 67 ljudi, dok je 230 ranjeno. Ova statistika obuhvaća mrtve i ranjene i među pripadnicima RAF-a i među njegovim žrtvama.

Nakon najnovijih otkrića u slučaju Staub - Klette, oporba u Odboru za pravosuđe u Bundestagu opominje na potrebu neprestane budnosti pravne države i upozorava na »nepromijenjenu terorističku militantnost« starih i novih članova RAF-a.

S druge strane bivši njemački ministar unutarnjih poslova Gerhard Baum ne vidi opasnost od povratka lijevog RAF-ovog terorizma, još manje razloga za histeriju : »Kada čujemo za RAF, odmah se zapitamo dolazi li sve to ponovo, a moj odgovor je "ne". Ono što može doći to je gangsterstvo i organizirani teroristički kriminal«.

Branko Madunić