Jutarnji list: 26. 05. 2001.

KORUPCIJA U PRAVOSUĐU Primjer neobičnog pomilovanja Radoslava Šode iz Trogira, za kojim je bila raspisana tjeralica

Šeksova komisija pomilovala je 1999. godine kriminalca iz Trogira, koji je tada bio u bijegu

Piše: Marijo Kavain

SPLIT - Indicije o korupciji u pravosuđu, koje je dalo naslutiti uhićenje dvojice odvjetnika u Rijeci i po kojima je trgovina odgodama odlaska na odsluženje zatvorske kazne i državnim pomilovanjima imala neslućene razmjere, na dobar način ilustrira i priča 38-godišnjega Radosava Šode iz Trogira. Šoda je zbog tridesetak uglavnom teških kaznenih djela na području Splita i Šibenika, u kojima je s kompanjonima imao plijen vrijedan i po stotinjak tisuća maraka, osuđen na ukupno pet godina i deset mjeseci zatvora. Sa skupinom suradnika uhićen je 1992. godine, no nakon otprilike godinu dana boravka u pritvoru, kada su presude postale pravomoćne, uspio je pobjeći iz zatvora, a zatim i iz zemlje.

Za Dan dr državnosti 1999. godine, unatoč činjenici što je za njim bila raspisana tjeralica, pomilovao ga je predsjednik Tuđman, odnosno njegova komisija za pomilovanja koju je vodio kako je poznato, Vladimir Šeks.

Među većim pothvatima Šodine skupine medijski najeksponiranija bila je provala u restoran Stefanel u samom središtu Splita. Šoda je s dvojicom prijatelja u noći sa 12. na 13. studenoga 1990. iz Stefanela odnio 11 umjetničkih slika više poznatih slikara. Odnijeli su, među ostalima, radove Emanuela Vidovića, Mirsada Berbera, Ede Murtića i Oskara Hermana, ukupno vrijedne više stotina tisuća njemačkih maraka. Slike su vlakom poslali u Zagreb, odakle su prokrijumčarene u Njemačku.

Bijeg iz zatvora

Krađa, koja je u gradu burno odjeknula, rasvjetljena je nakon dvijie godine, a u međuvremenu je ista ekipa počinila još dvadesetak provala, među kojima i u župni ured u Čvrljevu odakle su ukrali velila zlatni križ. Zbog svih kaznenih djela Šoda je osuđden na pet godina i deset mjeseci, a tada se u pritvoru nalazio nešto više od godinu dana. Kada je vidio da je situacija ozbiljna, uspio je pobjeći.

Sam bijeg, lukavo smišljen, bio je i prilično tragikomičan. Naime, Šoda je za bijeg odlučio iskoristiti krštenje djeteta jednog zatvorenika koji ga je zamolio da bude kum. Upravitelj zatvora dopustio im je izlazak u pratnji pravosudne policije. Tijekom dana pozornost policajaca je zbog vesele atmosfere malo popustila i u jednom su trenutku razdragani policajci kroz prozore vidjeli kako njihovi "štićenici" bježe glavom bez obzira preko poljana. Šoda i kompanjon u jednom su trenutku otišli na kat vidjeti dijete prije rastanka, a zatim su skočili kroz prozor i dali se u bijeg. Kada su se čuvari pribrali, već je bilo kasno. Sljedećih nekoliko mjeseci bjegunci su se skrivali pred policijom, Šodin prijatelj u jednoj je zasjedi čak i ranjen, no uspjeli su se dokopati inozemstva. U Njemačkoj je Šodi dobro krenulo. Upućeni kažu da je stekao bogatstvo, a poslovi su ga često vodili u Jugoslaviju i Albaniju. Cijelo to vrijeme za njim je bila raspisana tjeralica, no zahvaljujući dobrim vezama u njemačkom podzemlju, Šoda se pod lažnim identitetom slobodno kretao Europom.

Zahtjev za pomilovanje

Nakon završetka rata zaželio se zavičaja pa je podnio zahtjev za pomilovanje. U Splitu je njegove interese tada zastupao vlasnik dviju vila na Čiovu, koji je bio osumnjičen za sudjelovanje u lancu prostitucije u tim kućama. Kada mu je prvi zahtjev odbijen, drugi je sasvim neočekivano prihvaćen, unatoč protivljenju suda koji ga je osudio i Državnog odvjetništva. Sjednicu Komisije na kojoj je trebala biti donesena odluka Šoda je čekao u Sloveniji, odmah pokraj granice. Čim je pomilovanje odobreno i tjeralica poništena, Šoda se kao slobodan građanin vratio u zemlju: odlukom o pomilovanju oproštene su mu četiri godine zatvora.