Vjesnik: 31. 05. 2001.

U Hrvatskoj 400.000 stanovnika manje nego 1991.!

S velikom se vjerojatnošću može govoriti o apsolutnom smanjenju broja stanovnika u odnosu na 1991., kad je u Hrvatskoj živjelo 4,784.265 stanovnika / Prema ovogodišnjem popisu, broj stanovnika neće biti veći od 4,4 milijuna stalno nastanjenih u Hrvatskoj / Udio Srba nije veći od pet posto / Uzrok smanjenju je manje rođenih, rat i metodologija popisivanja koja uvažava samo prisutne u vrijeme popisa

ZAGREB, 30. svibnja - Rezultati ovogodišnjeg popisa stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj potvrdit će, sa sigurnošću se to već može reći, predviđanja demografa. Naša demografska situacija i dalje se pogoršava. Premda se još ne znaju točne brojke, već se s velikom vjerojatnošću može govoriti o apsolutnom smanjenju broja stanovnika u odnosu prema 1991., kada je u Hrvatskoj živjelo 4,784.265 stanovnika. Prema ovogodišnjem popisu, broj stanovnika neće biti veći od 4,4 milijuna stalno nastanjenih u Hrvatskoj, ili između 2,5 i 3,5 posto manje u odnosu prema popisu iz 1991., a ne kako su neki predviđali oko 6,5 posto.

Najveći udjel u smanjenju, u odnosu prema 1991., i apsolutno i u postocima, imat će srpska nacionalna zajednica. Realno je očekivati da Srba u Hrvatskoj nema više od pet posto a ne, kako su neki predviđali da će se taj postotak kretati oko osam posto.

U odnosu prema prethodnom popisu, kojim su bili obuhvaćeni i hrvatski državljani izvan Hrvatske, očekuje se i znatno smanjenje broja te populacije. Zajedno s popisanim Srbima u SR Jugoslaviji i BiH (Republika Srpska) ta brojka, vjeruje se, neće prijeći 100.000.

Uzrok sveukupnom smanjenju stanovnika u Hrvatskoj jest i manjak rođenih u odnosu na umrle, dakle u depopulaciji, i Domovinski rat (ubijeno je i nestalo oko 16.000 ljudi, s time da se broj srpskih žrtava još ne zna), te stalno iseljavanje (oko 150.000 osoba). Dio smanjenja uvjetuje i metodologija ovogodišnjeg popisa. Naime, prema preporukama UN-a i Eurostat-a, u ovogodišnji popis računa se samo prisutno stanovništvo u vrijeme popisa.

Iako je smanjenje manje od očekivanoga, to ne znači da će posljedice biti manje. Naprotiv. Smanjenje stanovništva izazvat će niz cikličkih procesa koje će određivati i utjecati na budućnost Hrvatske. Neke već osjećamo. Primjerice, disperzija stanovništva po županijama i regijama već dugo vremena Hrvatsku dijeli na onu veću, gradsku, te ruralnu, koja se sve više smanjuje.

Tako će ovogodišnji popis vjerojatno potvrditi i da su naše najnaseljenije županije one s najvećim gradovima, kao i da su one s malim gradovima, u kojima se desetljećima nije ulagalo u gospodarstvo, demografski ugrožene. Za očekivati je da će se smanjiti broj stanovnika u većini županija, u nekima, kao posljedica rata, i drastično. Prije svih to se odnosi na: Ličko-senjsku, Šibensko-kninsku, Zadarsku, Karlovačku, Sisačko-moslavačku, Vukovarsko-srijemsku i Osječko-baranjsku. Sa sigurnošću se može tvrditi da će smanjenja biti i u Primorsko-goranskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Virovitičko-podravskoj... Povećanje stanovnika očekuje se jedino u Zagrebačkoj županiji i to zbog naseljavanja, a ne zbog pozitivnih demografskih kretanja. Naravno u tome će prednjačiti grad Zagreb, koji s brojem stanovnika neće prijeći ni 850.000, a kamo li, kao što mnogi vjeruju, dostići milijunsku brojku.

Zbog apsolutnog smanjenja broja stanovnika, primjerice, naši demografski i ekonomski analitičari, iako trenutačno imamo više od 400.000 nezaposlenih, već upozoravaju da ćemo se uskoro suočiti s manjkom radne snage. Naravno, ako se počnemo ekonomski razvijati. Neizravne posljedice dalekosežne su i znače kontinuirano i permanentno starenje stanovništva, a to znači i »starenje znanja i razvoja«, kako je to nedavno izjavila akademkinja Alica Wertheimer-Baletić.

Odgovore na demografske probleme ne može dati statistika, međutim podaci iz popisa morali bi alarmirati sve relevantne čimbenike, osobito one koji se bave strategijom za neku buduću Hrvatsku. Naprosto je neutemeljeno i dalje misliti i raditi tako kao da depopulacija ništa ne znači.

Andrija Tunjić