Glas Slavonije: 01. 06. 2001.

Carla del Ponte:

Čekam da se NATO i SFOR "probude"

Autor: Vladimir PERKOVIĆ

Kada mi je kolegica s TV BiH, Envera Selimović, predložila da zajedno uradimo intervju s glavnom tužiteljicom Haškog tribunala Carlom del Ponte, izgledalo je to kao obećavajuće iskustvo. Envera, bosanska verzija Hloverke Srzić, učenica i štićenica Christian Amanpour, koja ovu novinarsku formu shvaća kao dobar seks, imala je samo jedan uvjet: "Pazi, ona je moja!" Zato sam se uglavnom na miru mogao posvetiti promatranju ove neobično slikovite dame, koju, s pravom, nazivaju - jednom od najopasnijih žena na svijetu. Nakon prvih pet minuta razgovora postaje vam jasno da je ta reputacija zaslužena i da je gadna stvar naći se na putu toj ženi, koja je u sebi spojila profesionalizam sa strašću. I izazovom. Sudeći prema izrazima lica i nemirnim izrazito plavim očima, Carli del Ponte i razgovor za novine je izazov, pa i ako je bila kratka s vremenom, s koncentriranom lakoćom je prešla sve naše verbalne barikade i stupice. Carla del Ponte je po osjećaju za moć, u današnjem svijetu poznatih, usporediva čini se jedino s bivšom državnom tajnicom SAD-a Madeleine Albright. Vrijeme žena koje neće biti samo na duplericama, filmu i modnim pistama, čini se, tek dolazi.

NE MISLIM DA SAM OPASNA

* O Vama općenito vlada mišljenje da ste "opasna dama" i da vas se boje ne samo oni optuženi za ratne zločine nego i političari u međunarodnoj zajednici, na koje vršite pritisak?

- Ne, o sebi ne mislim da sam opasna, i nadam se da me se nitko ne boji. Što se tiče optuženih i onih još oko 35, koje mi zovemo bjeguncima, ni oni me se ne bi trebali bojati. Ja samo radim svoj posao tužiteljice, pokušavajući biti neovisna i nepristrana u svakom slučaju. Treba imati na umu da je Mađunarodni sudbeni tribunal za Jugoslaviju i Ruandu osnovan ad hock, znači privremeno. Mi ovaj posao nećemo raditi zauvijek nego još sedam-osam godina, i nakon toga obustavljamo sve naše aktivnosti. To nije mnogo vremena ako uzmete u obzir da se okvirno barata s brojem od oko 150 slučajeva. Dakle, vremena nije mnogo i svi moramo prionuti na posao kako bi ga u tom roku završili. Glede političara, bit je u tome da mi taj posao ne možemo obaviti sami. Obveza prema međunarodnom pravu svih država je da surađuju s nama, a neki to zaboravljaju. Tako da ih ja na svojim čestim putovanjima pokušavam podsjetiti na te obveze i uvjeriti ih da to ispoštuju. Moj ključni problem je što imam previše bjegunaca, a nemam svoju sudbenu policiju koja bi se bavila njihovim uhićenjima. Zato je moj najveći problem da uvjeravam ili čak pritiskam vlade pojedinih država, NATO, SFOR i druge da nam pomognu. Kao što znate NATO i SFOR, primjerice, u Bosni su po tom pitanju inertni i ne rade gotovo ništa.

* Tvrdite da ne rade ništa?

- Da, gotovo ništa, unatoč svim mojim molbama i pritiscima. Opravdavaju to mandatom i tvrdnjom da oni nisu policija nego vojska. Ne pitajte me još jednom zašto, ali to je realnost. Sada sam predložila da moj ured formira operativnu ekipu koja će se baviti otkrivanjem i potragom, ali da bi ih ja mogla slati na teren, opet mi je potrebna potpora NATO-a i SFOR-a. Oni za sada to nevoljko razmatraju, a ja čekam.

SFOR JE NEUČINKOVIT

* Vjerujete li da SFOR ne može ili ne želi uhititi, primjerice, Karadžića i Mladića? Frustrira li vas ta činjenica?

- Nemojte očekivati pravi odgovor, jer ni ja ne mogu vjerovati da najveća vojna sila, moćna sila opremljena sofisticiranom opremom, ni nakon šest godina ne može locirati i uhititi ta dva najopakija bjegunca. Posebno je znakovito, što su i nedavni događaji u Banjoj Luci potvrdili, da su ta dvojica politički još aktivni i iz sjene destruiraju napore na uspostavljanju političke stabilnosti u BiH. Zato se velik dio mojih aktivnosti svodi na razgovore i uvjeravanje vlada zemalja Kontaktne skupine da se taj spori proces uspostavljanja međunarodne pravde ubrza i konačno privede kraju.

* Kakva je Vaša suradnja s novom američkom administracijom, posebno u svjetlu činjenica da Amerikanci posjeduju važne obavještajne podatke iz vremena rata, koji bi pomogli i da se, primjerice, optužnica protiv Miloševića nadopuni i kompletira?

- Moram reći da je, poslije prvih rezervi, moja suradnja s novom američkom administracijom sve bolja i učinkovitija. To je za nas jako važno jer je Amerika u stanju izvršiti najveći pritisak na zemlje saveznice i ostale, primjerice balkanske države, da surađuju s nama. SAD očito posjeduje dosta važnih obavještajnih podataka iz vremena rata kao što su satelitske snimke iz Srebrenice i sl. To bi nam svakako pomoglo, ali ima jedan ozbiljan problem. To prema međunarodnom pravu nisu relevantni dokazi za sud. Mi se bavimo individualiziranim sudskim postupcima i radimo na dokazima koji imaju vjerodostojnost na sudu.

MILOŠEVIĆ SIGURNO U HAAGU

* Spomenuli ste Miloševića kao najodgovornijeg za tragediju jugoistoka Europe. Tvrdi se da ste i emotivno opsjednuti podizanjem optužnice protiv njega?

- Ne, ne ja nisam emotivna osoba, mogu se isključiti kada treba, i to je važno. Pokušavam raditi neovisno i nepristrano i ne podliježem pritiscima. Znam i strpljivo čekati. U slučaju Miloševića ja sada čekam da SR Jugoslavija donese Zakon o suradnji s Haškim tribunalom i da ga usvoje u Parlamentu. Za to vrijeme prikupljamo dokazni materijal o Miloševićevoj odgovornosti za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH. Mislim kako je vrijeme da unatoč taktiziranju predsjednika Koštunice i jugoslavenskih vlasti, Milošević ide u Haag i da mu se tamo sudi za zločine protiv čovječnosti. On je očito odgovoran za tisuće ubijenih, što je mnogo teže nego optužbe za kriminal i zloporabu položaja, radi čega je uhićen u Beogradu. Moja i zadaća mog ureda je da ga sprovedemo u Haag i tamo mu sudimo, a to će tako i biti. Zato mi je potrebna suradnja SAD-a i europskih zemalja koji imaju načine da pritisnu Jugoslaviju. Modaliteti prema kojima međunarodna zajednica uspostavlja te odnose i pritiske mene ne zanimaju. Ja se ne želim miješati u politiku. Moje je da prikupim dokazni materijal i dižem optužnice.

* Možete li optužiti nekoga iz međunarodne zajednice ili UN-a za slučajeve nečinjenja, nesprječavanja tragedija, primjerice, u slučaju Vukovara ili Srebrenice?

- Naša nadležnost je da pokrećemo istragu i podižemo optužnice kod konkretnih slučajeva koji pretpostavljaju moguću osobnu odgovornost za zločine protiv čovječnosti i ostale, protivne ratnim zakonima. U slučaju Vukovara i Srebrenice očito je da postoji moralna odgovornost. Zapovjednici tadašnjeg UNPROFOR-a, UN-a i MZ-a mogu biti odgovorni za nešto, ali ne i odgovorni za ratne zločine. U slučaju Srebrenice, oni su se jednostavno povukli, jer su bili nepripremljeni za takvu situaciju i zbog straha. Tu postoji moralna, ali ne i kaznena odgovornost, a mi se bavimo - ovom drugom.

STIPETIĆ JE ČIST

* Da li stvarno jednako tretirate sve strane? Hrvati, koji su pokazali najviše kooperativnosti, osjećaju se prevareni, i kao žrtve politizacije Međunarodnog sudbenog tribunala?

- To je jedna od najtežih optužbi, ali ona ne dolazi samo od Hrvata. Ono što se događalo na Balkanu je povijest i te prosube pripadaju objektivnim znanstvenicima. Mi se ne bavimo politikom. Naš rad je zasnovan na osobnoj, a ne kolektivnoj odgovornosti. Osobna odgovornost je individualna. Procjene koje se prenose na cijele narode potiču od nedobronamjernih, ali i zbog zamršenosti odnosa i ratnih zbivanja. Događa se da ista grupa pati od sindroma žrtve, ali i osjećanja krivnje, zbog počinitelja kaznenih djela.

* Oko 150 optužnica još čeka. Možete li reći neka poznata imena. Je li, primjerice, u tijeku podizanje optužnice protiv Izetbegovića?

- Taj odgovor nećete dobiti. Na njega ćete morati pričekati. Ja mogu u načelu govoriti o karakteru istrage, ali ne i o nekim imenima. To je normalno.

* Što je s hrvatskim generalima i je li general Stipetić čist?

- Istrage o tome su u tijeku, rekla sam da ne mogu govoriti prije podizanja optužnica. General Stipetić je čist samom činjenicom da se dobrovoljno odazvao i svjedočio u Haagu. To je sve što vam mogu reći.