SREDSTVIMA JAVNOG

PRIOPĆAVANJA U RH

Berlin, 01. 06. 2001.

Prošla je godina i pet mjeseci od zadnjih izbora u Republici Hrvatskoj i promjene vlasti, naravno i ministra vanjskih poslova. Isto tako došlo je do promjene i nekih veleposlanika što smatramo vrlo pozitivnim s obzirom na katastrofalnu vanjsku politiku koja Republiku Hrvatsku zamalo nije koštala sankcija i uvođenja viza.

Tako smo se i mi ovdje u Berlinu glavnom gradu Savezne Republike Njemačke ponadali da će povlačenjem veleposlanika g. Zorana Jašića doći do zaokreta u vanjskoj politici Republike Hrvatske pod vodstvom novoga ministra g. Tonina Picule.

Nažalost, do današnjega dana mi ovdje u Saveznoj Republici Njemačkoj nemamo veleposlanika nego samo otpravnika poslova. Nismo upoznati sa finesama diplomacije, ali je svakome pučkoškolcu jasno da tu nije nešto u redu, da se tu nešto skriva od javnosti ili se veleposlaničko mjesto uistinu čuva za nekoga?

Odmah nakon ovih izbora mi smo preko našega predsjednika g. Dobroslava Parage upozorili novoga ministra g. Piculu, da je prilikom kupovine zgrade Veleposlanstva Republike Hrvatske, ovdje u Berlinu, ostalo nedokazano kako i gdje je potrošeno 20 milijuna DM koliko se zadužila Republika Hrvatska, kada se zna da zgrada Veleposlanstva, prema stručnim procjenama ima vrijednost između 4 do 6 milijuna DM. Ministar vanjskih poslova g.Tonino Picula se do sada nije udostojio niti potvrditi prijem ovoga dopisa, iako prema pisanju medija koji prate rad ministarstva vanjskih poslova naš ministar ne izgleda baš toliko zaposlen da ne bi imao bar toliko vremena za jedan kratki odgovor.

Moramo poći od činjenice da je Savezna Republika Njemačka strateški partner Republike Hrvatske, da bi diplomatski odnosi trebali biti na najvišoj razini, a na kraju krajeva ovdje u Saveznoj Republici Njemačkoj živi između 500 do 700 tisuća građana Republike Hrvatske, pa gledajući i sa te strane, smatramo da bi naši odnosi trebali biti puno napredniji.

Prateći ovdje zbivanja među Hrvatima i hrvatskim udrugama u Berlinu došli smo do zaključka da naš uvaženi ministar Tonino Picula služi kao paravan ili pokriće za jednu vanjsku politiku koja se radi tajno i da se današnja vanjska politika ne kreira u Ministarstvu vanjskih poslova nego putem tajnih službi koje su još pod kontrolom starijeg sina „velikoga oca“ i naravno tu je još jedan dio svećenika koji zloupotrebljavaju svećeničku službu i svoj utjecaj među vjernicima te propagiraju tu i takvu politiku. Promatrajući aktivnosti ove grupe oko „stožera za obranu digniteta domovinskog rata“ koja je pod kontrolom tajnih službi, (ne treba zaboraviti da je Miroslav Tuđman do prije godinu dana bio šef svih tajni službi i da je na lokalnim izborima dobio zavidne rezultate, a još k tome pridodati, da je skupa sa Miroslavom Tuđmanom i nekadašnji dopisnik iz Bonna “Večernjeg lista” i “Vjesnika” te glavni ekspert za napade na Crkvu i “Glas koncila”, Nenad Ivanković), navodi nas na zaključak da je netko već bacio oko na ovo veleposlaničko mjesto samo još nije u poziciji da ga zauzme.

Dalje, ako pratite pisanje “Slobodne Dalmacije” koja je sve do sada bila ništa drugo nego bilten ovih grupa („stožera za obranu digniteta domovinskog rata“ te „satelitskih pravaša“ HSP-a na čelu sa Đapićem i HČSP na čelu sa Gabelicom) onda su nam stvari puno jasnije.

To otprilike funkcionira na slijedeći način: Ovdje se najprije pojavio „dopisnik“ “Slobodne Dalmacije” koji je po vlastitom priznanju školovan u Kumrovcu u nekakvim specijalcima 1991. godine, a kasnije se podosta aktivirao u NK Kroaciji. Ljudi koji vode NK Kroaciju još su ponosni na pehare koje je ovaj klub osvojio za dan Mladosti igrajući za „kup maršala Tita“, zatim na poklone Vojne misije (svi se ovi pehari nalaze u crkvenoj dvorani i još se nitko nije sjetio da ih odstrani bar iz crkvene dvorane). Zatim je organizirana jedna tribina u crkvenoj dvorani na kojoj su bili gosti predstavnici “Slobodne Dalamcije” iz Frankfurta iza koje je stajao berlinski ogranak HDZ-a, naravno sve je to naš župnik najavio sa oltara za vrijeme Sv.Mise. Zatim, u jeku najveće kampanje za Mirka Norca, naš župnik je najavio potpisivanje peticije u organizaciji ogranka HDZ-a Berlin ni manje ni više nego u Sakristiji. Istini za volju, župnik se ogradio od peticije ali ustupiti Sakristiju za takvo nešto je malo previše pa makar bilo i od župnika. Potom je upućen javni poziv za vrijeme sv.Mise da se na dnu crkve nalaze formulari za pretplatu na “Slobodnu Dalmaciju”.

Nakon upućene kritike naš župnik se odlučio reklamirati “Slobodnu Dalmaciju” na jedan lukaviji način te je ovdje zbrda-zdola sastavio nekakvu muzičku grupu koja je snimila audio-kazetu i onda je to objavila “Slobodna Dalmacija”, te je to stavljeno na oglasnu ploču koja se nalazi u crkvi. Normalno, pošto najveći dio hrvatskog puka dolazi u crkvu na Sv.Misu, i ako se nešto nudi u crkvi, onda se to prihvaća kao istina.

Dalje, da se malo vratimo na ovoga “dopisnika“ “Slobodne Dalmacije” koji je došao k nama sa idejom o demonstracijama pred Veleposlanstvom Republike Hrvatske sa upitom što ćemo mi kao članovi HSP 1861 poduzet pošto se uhićuju naši heroji?

Na upit našeg predstavnika što su on i njegovi heroji poduzeli prilikom pada Vukovara kada je jedini krivac na pravdi Boga bio uhićen predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga, kao i na konstataciju našega prestavnika gdje je tu domoljublje tih generala i heroja, jer ako su u pitanju interesi naroda, onda vlastite interese treba staviti u drugi plan pa tako neka napravi i heroj Norac, nismo dobili odgovor. S obzirom da našu stranku nije mogao upregnuti u svoja kola, to mu je pošlo za rukom sa HČSP-om koju vodi bivši predsjednik ogranka HSP Berlin kojega su članovi HSP izbacili iz stranke zbog novčanih pronevjera. Tako je ovome „dopisniku Slobodne Dalmacije“ pošlo za rukom da u ime HČSP-a najavi demonstracije pred Veleposlanstvom SAD-a navodno zbog ugroženosti hrvatskog naroda u BiH i tu je u pomoć priskočio naš župnik te najavio demonstracije.

Ovdje valja pripomenuti da su te i takve demonstracije izvan zakona, jer prema njemačkom zakonu ne može niti jedna stranka legalno djelovati na teritoriju Savezne Republike Njemačke niti biti registrirana ako njeni članovi nisu državljani Savezne Republike Njemače, pa u ovom slučaju niti HČSP. Doduše, to nije smetalo našega župnika da pozove građane da sudjeluju na nelegalnim demonstracijama a ovaj kumrovečki đak samo da iskompromitira ime stranke prava. Što se tiče demonstracija, nisu nigdje zabilježene u ovdašnjim medijima. Jedini ih je promovirao ovaj „dopisnik Slobodne Dalmacije„ preko Sender Freies Berlin u emisiji za građane sa prostora bivše Jugoslavije, a to mu je omogućio negov stranački drug iz Hrvatske Zajednice koji vodi ovu emisiju. Naš „dopisnik Slobodne Dalmacije“ pored NK Kroacije se učlanio i u ovu hrvatsku udrugu i postao odmah dopredsjednik. Ovdje valja pripomenuti kako su se navedene demonstracije trebale održati odmah poslije onih događaja u Trebinju i Banja Luci, kada su kamenicama napadnuti predstavnici međunarodne zajednice, skupa sa onima koji su pokušali staviti kamen temeljac za obnovu u ratu srušenih džamija.

I ovdje još nije kraj promocije ovih grupa i grupica te valja spomenuti i proslavu dana državnosti 30. svibnja u navodnoj organizaciji tzv. hrvatskih društava koja je održana na jednom manjem stadionu ali tri dana ranije što nas je začudilo. Malo smo prelistali datume i običaje i došli do slijedećeg zaključka da se tu slavio samo „tzv. dan mladosti“ jer se navedena proslava održala 26.svibnja, dakle samo dan poslije. Ovdje valja primjetiti da nas to ne iznenađuje, jer sve ove udruge ili ljudi koji organiziraju ove proslave su „tzv. dan mladosti“ slavili i ranije pa imaju iskustva, doduše do sada u tome nisu sudjelovali svećenici niti je to reklamirano preko crkve. I na kraju, dolazimo do zaključka da se nekome priprema teren za veleposlaničko mjesto, a ne bi nas iznenadilo da nam za veleposlanika pošalju i eksperta za crkvena pitanja i glavnog kritičara Katoličke crkve Nenada Ivankovića. Kada naš župnik danas oficijelno promovira “Slobodnu Dalmaciju”, koja je čitavo vrijeme svoga postojanja od oko 50 godina napadala i blatila Hrvate i hrvatstvo i Katoličku crkvu, zašto ne bi i ovakav novinar koji je na istim temama gradio svoju karijeru bio i veleposlanik?? Isto tako zašto i jedan Tonino Picula, koji svoj meteorski uspon i meteorski uspon svoje stranke može isključivo zahvaliti „tatici“ Miroslava Tuđmana ne bi udomio i ovoga glasnogovornika g. Miroslava Tuđmana. Ne treba zaboraviti koliko je sredstava vremena i novca utrošio Franjo Tuđman da ukloni g. Dobroslava Paragu sa političke scene kao glavnog konkurenta, a zašto mu danas Ivica Račan ne bi bio zahvalan i odužio se sinu???

U ime članova i simpatizera HSP 1861 ogranka Berlin

Ivan Marić

Željko Pavičić