Jutarnji list: 02. 06. 2001.

Uvod u opći mir Račana i HDZ-a?

Nino Đula

Nema govora o koaliranju s HDZ-om jer su programi naših stranaka naprosto nespojivi - u čuđenju nam je odvratio Davorko Vidović kad smo ga prošli tjedan pitali hoće li njegova stranka, SDP nakon ovih ponegdje neriješenih izbora biti primorana i na koaliranje s HDZ-om. Taj političar, oduvijek dobro informiran u stranci, a sada još i ministar, očito se prevario. Iznenadio ga je, i njega i još mnoge u SDP-u, predsjednik stranke: Ivica Račan javno je ponudio koaliciju HDZ-u u čak četiri županije. Iako se o tome nije raspravljalo ni na jednom stranačkom tijelu, iako je stav iz predizborne kampanje bio upravo suprotan, dakle da je HDZ "nepoželjna stranka", iako se u međuvremenu baš ništa nije promijenilo u politici HDZ-a, Račan je posve nonšalantno, kao da je to nešto što se podrazumijevalo, pozvao i HDZ da sudjeluje u vlasti.

Račan je tu novost izgovorio pred kamerama toliko rutinski i mirno da ni sutradan u HDZ-u nisu svi vjerovali kako se taj poziv doista odnosio na njih, a politički su analitičari ostali zbunjeno tražiti prave razloge za tu iznenadnu "nemoralnu ponudu". Ponuda je posebna već po tome što nikad do sada SDP i HDZ nisu bili ni u kakvoj koaliciji. Te dvije stranke jednostavno prije nisu sklapale saveze. Ne samo to, još su tri stranke u šestorki s kojima HDZ nema praksu koaliranja - HNS, IDS i LS - ali zato s HSLS-om i HSS-om imaju suradnju koja se u svoje vrijeme pokazala dobrom na primjer u Bjelovaru, Koprivnici ili u Zagrebačko županiji.

Šestorka je i nastala kao antihadezeovski pokret, i to zato što se tada najjačim strankama u opoziciji nije činilo mogućim da bez široke koalicije pouzdano smijene HDZ-ovu vlast. Od osnivanja šestorke do danas antihadezeovska retorika nije jenjavala. I s pozicije nove vlasti šestorka nastoji prikazati HDZ kao nedemokratsku i suspektnu stranku koja, dakle, nije dostojna koaliranja. Račanova bi ponuda prema tome mogla biti prvo priznanje HDZ-u da je ipak prerastao u stranku demokratske naravi i da se donekle oslobodio negativne reputacije. Stranka s kojom danas nije problem koalirati u četiri županije, možda će već na sljedećim izborima biti poželjan partner i na nacionalnoj razini. Dopuštanje koaliranja s HDZ-om, makar samo za neke županije i općine, trebalo bi dovesti i do velike promjene opće retorike prema HDZ-u. Ako SDP i stranke šestorke doista osnuju nekoliko većih koalicija s HDZ-om, tada više definitivno neće moći distancu prema HDZ-u graditi isključivo načelnom diskvalifikacijom kao što su to činili uvijek do sada. Neće, dakle, više stajati generalni argument da se s HDZ-om ne može koalirati jer je to nedemokratska stranka čiji je program nespojiv s programima stranaka šestorke. Čim postoje primjeri koalicija s HDZ-om, posebno na razinama županija, to znači da nema presudnih načelnih razloga protiv HDZ-a.

Tako ni u slučaju Splita, na primjer neće više biti logično da se SDP protivi koaliciji HSLS-a i HDZ-a, samo zato što je riječ o HDZ-u. SDP će morati inzistirati na tome da je ta koalicija neprihvatljiva jer su stranke šestorke ekskluzivne saveznice, a HDZ dolazi u obzir tek onda kad je jedino sljedeće rješenje - raspisivanje novih izbora.

Teško je u ovom trenutku pouzdano reći što je presudno potaknulo Račana da ponudi HDZ-u sudjelovanje u vlasti na lokalnoj razini. Jedan od razloga može biti i stvaranje političke magle u situaciji u kojoj svi očekuju značajnije prepirke između glavnih koalicijskih partnera HSLS-a i SDP-a, i to posebno zbog neslaganja oko vlasti u Splitu. Posljednjih je dana, nakon Račanove ponude HDZ-u, Split definitivno postao izborna tema broj dva, iako je po mogućim posljedicama izostanka dogovora SDP-a i HSLS-a u tom gradu, to i dalje kritično političko pitanje.

Dalje, Račan je taj potez možda povukao nakon pritisaka iz HSLS-a i dijela HSS-a da se ipak omogući strankama šestorke da ponegdje na terenu koaliraju s HDZ-om, posebno ondje gdje su ogranci tih stranaka vodili izrazito antiesdepeovske kampanje. Ovo rješenje, naime, izgleda kao kompromis s takvima: šestorka u kriznim slučajevima može zajednički koalirati i s HDZ-om i sa SDSS-om, ali odvojeno nikako ne. Eventualno HDZ-ovo prihvaćanje šestorkine ponude za posljedicu bi neophodno imalo umrtvljenje, ili barem pad uvjerljivosti antivladine retorike na kojoj ta stranka sada gradi svoj oporbeni imidž. Uključenjem u vlasti i u županijama gdje je prošla bitno lošije od HDZ-a, šestorka bi dodatno relativizirala slab uspjeh na lokalnim izborima.

Postoji i tumačenje prema kojemu je Račanova inicijativa zapravo samo pokušaj da se SDP i šestorka otresu odgovornosti za raspisivanje novih izbora u četiri županije i nekoliko općina. Naime, šestorka bi u tim županijama i općinama navodno mogla HDZ-u ponuditi vrlo malu razinu vlasti i inzistirati na tome da u poglavarstvima sjede nestranački ljudi. Kad bi HDZ tu ponudu odbio, šestorka bi izreklamirala da je Sanaderova stranka kriva što je izostao dogovor o "velikim koalicijama" i, prema tome, da je isključivo na HDZ-u odgovornost za to što se izbori ponavljaju. Ipak, više od svega, priča o "velikim koalicijama" čini se kao prvi veći korak Račana prema HDZ-u, stranci koja je uz njegovu jedina sa stabilnom biračkom bazom i s nepoljuljanom stranačkom strukturom.