Novi list: 04. 06. 2001.

Početak kraja trećesiječanjske vlasti

Jelena Lovrić

Odluka IDS-a o izlasku iz vladajuće koalicije početak je kraja aktualne vlasti. Splitski profesor Srđan Vrcan debelo je u pravu kad tvrdi da su novi, izvanredni izbori, bliži no ikad. Bagateliziranje povlačenja IDS-a - s tvrdnjom da to u rasporedu snaga ništa dramatično neće promijeniti, jer će šestorka samo postati petorka, a Istrijani ionako nisu imali mnogo ruku u sabornici - zatvaranje je očiju pred bitnim činjenicama. Odlazak IDS-a ne znači samo jednu stranku manje u ionako prebukiranoj koaliciji.

Odluka Jakovčićevih momaka nije jedini, iako je trenutno najevidentniji simptom raspadanja vladajućeg saveza. Proces raspadanja nije zahvatio samo marginu, on se događa i u njegovom osovinskom dijelu. Slučaj Split najdrastičniji je primjer. Budišinu navodnu ekvidistancu spram HDZ-a i SDP-a HSLS-ov splitski prvak Ivica Škarić, sasvim je jasno, realizirat će kao formalno odbijanje "oba bloka”. Neformalno, ispod žita, HDZ i HSLS naći će se na istom poslu. Škarić će predložiti svoju, manjinsku gradsku vladu, u koju će uključiti i neke HDZ-ovce. SDP će biti protiv, HDZ će joj dati svoj glas. HSLS-ova dvolična igra u Splitu, koja smatra da javnost može praviti budalom, morat će ostaviti traga i na odnosima SDP-a i HSLS-a na nacionalnoj razini. Pogotovo jer Split nije ispad, niti je Škarić neki autonomni, neukroćeni lokalni buntovnik, nego sve to zakonito proizlazi iz ukupnog HSLS-ova držanja.

Svojevrstan je simptom niskog stupnja kohezije u vladajućoj koaliciji i izostavljanje SDP-a iz vlasti u Međimurskoj županiji. Tamo su HSLS, HNS i HSS potpisali koalicijski sporazum, a račanovce su ostavili u opoziciji. Sličnih primjera udaranja kontre između stranaka koje bi na nacionalnoj razini trebale biti saveznici, po svoj će prilici biti više.

lako Račan u pokušajima da stabilizira šestorku zna povlačiti poteze koji i za njegovu stranku predstavljaju iznenađenje, ni on u tome ne može imati sasvim odriješene ruke. Ustupci Draženu Budiši, kao što je, primjerice, najava formiranja velikih koalicija, pa i odlazak IDS-a iz vladajuće garniture, u dijelu SDP-a izazivaju značajno nezadovoljstvo. Po stranačkim hodnicima Račanova se “ne talasaj” politika kritizira, naveliko se ironizira njegov običaj da svako požurivanje promjena proglašava revolucionarnom prečicom, neprimjerenom demokraciji, tvrdi se da on, spašavajući koaliciju, zanemaruje i upropaštava vlastitu stranku. Šef SDP-a morat će povesti računa o tom šapatu kuloara.

Aktualna se vlast pokazala nemoćnom složiti konzistentan program promjena i na njemu okupiti Hrvatsku. Uspjela je razočarati i svoje pristalice. S obzirom na situaciju, najveći će dio snaga i ubuduće, po prilici i više nego dosad, trošiti pokušavajući zaustaviti svoje raspadanje. Pitanje je hoće li imati snage za bilo što drugo osim da samu sebe održava na okupu. Jer, Račanov selotejp sve slabije drži. Stoga je možda vrijeme za pitanje: što je bolje - izvanredni izbori odmah ili za nekoliko mjeseci?