Prilikom odlaska iz vladajuće koalicije šef IDS-a jako se trudio da ne poruši sve mostove. Svojim je dosadašnjim partnerima obećao prijateljsku suradnju i u budućnosti. S njihove strane također su pale izjave da na njega i dalje svakako računaju. Činjenica da je razlaz bio civiliziran u ovom je trenutku važnija za Istru nego za IDS. Od zaoštravanja odnosa spram Zagreba Jakovčićeva bi stranka mogla profitirati, ali bi Istra svakako mnogo izgubila.

U proteklih deset godina između Zagreba i Pazina izgrađen je odnos čvrste napetosti. Istra Tuđmanovu vlast nije prihvaćala, njene temeljne postavke osjećala je kao nasilje nad svojim identitetom i stilom života. HDZ-ov joj režim to nikako nije mogao oprostiti, spram svega što je dolazilo s one strane Učke gajio je rezerviranost, nepovjerenje, jedva prikrivenu odbojnost. Državni mediji tretirali su Istru kao sumnjivca, remetilački faktor, mogućeg izdajicu nacije, stalno su tragali za dokazima njenog, navodnog, seperatizma, prigovarali joj nedovoljno hrvatstvo.

Uključivanje IDS-a u trećesiječanjsku vlast bilo je za Istru i Hrvatsku vrlo dobra činjenica. Hoće li povlačenje značiti povratak regije u nekadašnju izolaciju? Retorika koja se u posljednje vrijeme orila iz Zagreba nije brinula o tome kakva će raspoloženja izazvati u lstri. Prigovaranja i olaka sumnjičenja, neodgovorno mahanje optužbama, presude prije nego se o Statutu Istarske županije oglasio Ustavni sud, pritisci i ucjene, sve to ponovo je podsjetilo na Tuđmanova vremena. lstra se opet mogla osjetiti neshvaćenom, opet gurnutom u poziciju dežurnog krivca. Distanca između Zagreba i Pazina kao da narasta, ponovo se čini nesavladivom.

Politolog Nenad Zakošek upozorava da Istra svakako jest posebna, da se razlikuje od ostatka Hrvatske. Po njemu, ozbiljna istraživanja pokazuju kako veliki broj birača lDS-a smatra da Hrvatsku treba urediti kao federaciju regija, dok je na razini cijele Hrvatske postotak onih koji podržavaju takvo uređenje gotovo zanemariv. Zakošek iz toga izvlači zaključak da bi odlazak IDS-a iz vladajuće koalicije mogao voditi u dublje sukobe između Istre i ostatka Hrvatske.

Na aktualnoj vlasti u Zagrebu i u Istri velika je odgovornost: da postojeće razlike ne pretvaraju u neprijateljstva, da se potrude oko tolerancije i međusobnog uvažavanja te oko usklađivanja interesa i postizanja općeprihvatljivih rješenja. U ovom trenutku veća je odgovornost na središnjoj vlasti jer je država maksimalno centralizirana. Hrvatska svojim regijama jednostavno ne da disati. Zagreb mora naučiti živjeti s posebnošću Istre, kao i drugih dijelova Hrvatske. Nije fraza kad se kaže da su regionalne i druge razlike bogatstvo zemlje, a ne razlog za strepnju da će razbiti državu. Samo pritisnute i potisnute, zabranjene i progonjene posebnosti mogu narasti u snagu destrukcije. Zato je nakon razlaza IDS-a s vladajućom koalicijom najvažnije smiriti tenzije i prestati s raspaljivanjem konfrontacija na liniji Istra-Zagreb.