U duhanskoj aferi pokrenutoj nakon serije tekstova objavljenih u zagrebačkom Nacionalu, gotovo svakodnevno na površinu izlaze novi skandalozni podaci o razmjerima međudržavnog šverca cigareta na prostorima bivše SFRJ. Među glavnim facama te afere najčešće se spominju srbijanski biznismen iz Ženeve Stanko Subotić Cane s njegovim hrvatskim partnerom Srećkom Kestnerom, zatim bivši šef predstavništva trgovinskog centra Crne Gore u New Yorku Ratko Knežević, Marko Milošević, sin srpskog vožda Slobodana, prošlog tjedna u Budvi ubijeni Blagota Sekulić Bajo, ali i crnogorski predsjednik Milo Đukanović, srbijanski premijer Zoran Đinđić ... Prema dosad raspoloživim podacima, duhanski se posao vodio na relaciji Zagreb-Podgorica-Beograd-BiH (najčešće Republike Srpske), ali se Dubrovnik nigdje nije spominjao.

Hoće li središte juga Hrvatske osvanuti na popisu duhanskih putova ne može se pouzdano reći, ali sve je više informacija da je i podgorički biznismen Ratko Đokić, za kojega jugoslavenski mediji tvrde da je duboko bio uvučen u nikotinski posao, imao posebne veze upravo u Dubrovniku, i to tijekom 1999. godine.

Inače, Ratko Đokić je više od osam godina poznat hrvatskoj policiji, još od dana kada je u mafijaškom obračunu ranjen u zagrebačkom Sigetu. Srbijanski i crnogorski mediji ga ovih dana označavaju kao osobu koja je ucjenjivala duhanskog bossa Subotića Caneta, a spekulira se i da je bio suradnik jugoslavenske Udbe, a svojedobno je bio zatvoren u Švedskoj u vrijeme ubojstva premijera Olofa Palmea. Ratkov otac je inače Albanac imenom Meljota Dokaj, koji je poslije postao Đokić, dok mu je majka Crnogorka Mileva Sekulić.

Prije dobivanja hrvatske domovnice Đokić je odjavio prebivalište u Podgorici, da bi se pojavio u Dubrovniku u ljeto 1999. godine. Početkom rujna te godine dobiva radnu knjižicu pod brojem 34825, a nekoliko dana prije, točnije 30. kolovoza postaje "dostavljač poslovne dokumentacije" u dubrovačkoj zaštitarskoj tvrtki "Delta", čiji je vlasnik i direktor Zlatko Milić. Đoković je kod Milića dobio posao na neodređeno vrijeme, dok mu je prebivalište prijavljeno na adresi Od Gaje 72. Vlasnik tog iznajmljenog stana Đokiću je Ile Topuzović, inače bliski prijatelj Zlatka Milića.

Veza Milić-Đokić je to zagonetnija jer je vlasnik "Delte" sudionik Domovinskog rata, bivši specijalac i čelnik dubrovačke Hvidre. Međutim, Milić je poznat i kao čovjek koji je sredinom lipnja prošle godine zajedno s još jednim dubrovačkim biznismenom Željkom Petrovićem u Zagreb otišao na neuspjelo prepoznavanje u uredu javne bilježnice Anice Hukelj. Za Milića i Petrovića se tada u medijima spekuliralo da su njih dvojica "otela" glasoviti ortački ugovor o preuzimanju Dubrovačke banke iz ureda javne bilježnice u Zagrebu.

U tom ortačkom ugovoru sudjelovali su, kako je poznato, tajkun Miroslav Kutle, bivši direktor Dubrovačke banke Neven Barač, nekadašnji čelnik HDZ-a Dubrovačko-neretvanske županije Vinko Brnadić i bivši šef dubrovačkog SZUP-a Petar Luburić. Peti, neimenovani ortak je bio "svima poznat i utjecajna politička osoba" koju je Barač označio kao dr. Ivića Pašalića.

Budući da je duhanski rat pokrenuo brojne istrage na prostorima bivše države, vjerojatno je da će se ispitivati i dubrovački poslovi Ratka Đokića. No, s tim u vezi vjerojatno neće ostati neokrnjeni ni Milić ni Topuzović kao njegovi poslodavci i stanodavci budući da su sve te njihove međusobne transakcije uredno registrirane kod dubrovačkog javnog bilježnika Anđelka Stanića. Zanimljivo je dodati kako je Đokić u Dubrovniku kod Topuzovića stanovao, kako stoji u ugovoru o najmu stana, na neodređeno vrijeme i besplatno, dok se u ugovoru o Đokićevu zaposlenju na mjestu "dostavljača poslovne dokumentacije" ne spominje iznos njegove mjesečne plaće.

Milić-Topuzović su, inače, i poznati kao nekadašnji čelnici Merčepove Hrvatske pučke stranke, a na proteklim lokalnim izborima bili su kandidati dubrovačke podružnice HNS-a Vesne Pusić. Kao mladi i poslu vični ljudi utemeljili su dubrovački narodnjački "klub poduzetnik", što je na jugu Hrvatske popraćeno sa znakovitim podsmijehom.

R.S.