Slobodna Dalmacija: 12. 06. 2001.

DRŽAVNI RAZVOD

Piše: Marina KARLOVIĆ-SABOLIĆ

Kada bračne trzavice postanu neizdržive i prerastu u glavnu trač-temu uličnih ćakula, samo je pitanje vremena kada će jedan od supruga krenuti u potragu za novim partnerom. Upravo takav scenarij, sudeći prema posljednjim energičnim istupima glavnog Račanova unutarstranačkog pivota Mate Arlovića, očekuje koaliciju SDP-a i HSLS-a. Činjenica da je upravo njemu, kao odmjerenom parlamentarnom igraču, pripala dužnost da najširoj javnosti najavi početak brakorazvodne parnice nekada pobjedničkog izbornog saveza Ivice Račana i Dražena Budiše, dovoljno govori do koje su mjere u SDP-u frustrirani upornim HSLS-ovim flertovanjem s desnicom.

Simptomatično je da ovaj politički brak iz interesa puca upravo tamo gdje je i počeo — u Splitu, na slučaju »Slobodne Dalmacije«, koji je Budiša svojim neslavnim držanjem 1993. godine, zajedno s osobnom taštinom i nerealnim mišljenjem o sebi, donio SDP-u kao dio problematične političke dote.

U potrazi za novom mladenkom SDP nije morao ići predaleko: procjena da bi HSS mogao biti vjerniji partner od Budišinih kvaziliberala temelji se na korektnom držanju Zlatka Tomčića i njegove stranke u svim odsudnim političkim trenucima nove vlasti. Za razliku od Budiše, on nikada nije solirao oko globalnih nacionalnih prijepora, od afere Stipetić do pitanja Bosne i Hercegovine, inzistirajući uglavnom na zaštiti staleških interesa seljaka.

No, recentna parlamentarna matematika sasvim izvjesnu rastavu braka socijaldemokrata i HSLS-a ipak bi mogla odgoditi za još neko vrijeme. Dio frustrirajućeg SDP-ova političkog krimena, naime, leži i u činjenici što je upravo Račan od HSLS-a napravio ovako moćnog političkog igrača, bez čije potpore Vlada neće moći imati potrebnu saborsku većinu.

Budiša, stjeran u kut i suočen za sada s još uvijek samo diskretnom opasnošću od raskola u stranci, neće se odreći svojih prijetnji prelaskom u opoziciju, iako je liberalnija struja u stranci svjesna da bi time zakucao i posljednje čavle u mrtvački kovčeg stranke koja već godinu i pol uporno radi na vlastitom političkom samoubojstvu. Eventualni raspad stranke — u kuloarima se i o tome govori kao o mogućoj opciji — otvorio bi i pitanje koliko bi saborskih zastupnika HSLS-a pristalo svoju ruku dignuti za Račanovu Vladu.

Tektonske promjene na političkoj sceni neće prekriženih ruku promatrati niti HNS, čije je vodstvo očito svjesno da im s vremenom političke dionice mogu samo rasti. A Vesna Pusić, sasvim je sigurno, neće se zadovoljiti tek sporednom ulogom djeveruše koja je na politički pir pozvana samo da bi nosila raskošni mladenkin veo.