Vjesnik: 12. 06. 2001.

Hrvatska će Sloveniji oprostiti 352 milijuna DEM za struju iz Krškog?

Provedba riječkog dogovora bi Hrvatskoj donijela i dobre i loše efekte / S jedne strane bi konačno počela ponovno dobivati struju iz elektrane u koju je uložila stotine milijuna američkih dolara zbog čega još mora vratiti pozamašne kredite, ali s druge će donijeti i nimalo zanemarive dodatne troškove za modernizaciju i dekomisiju elektrane te zbrinjavanje radioaktivnog otpada

ZAGREB, 11. lipnja - Ako se postigne novi hrvatsko-slovenski sporazum o NE Krško te ga potom ratificiraju parlamenti obje države Hrvatska elektroprivreda će Slovencima oprostiti dug veći od 352 milijuna njemačkih maraka za hrvatsku polovicu struje iz nuklearke prodanu u inozemstvu, doznajemo u HEP-u.

Naime, toliko su od kolovoza 1998. godine, kada su jednostrano prekinute isporuke struje Hrvatskoj do travnja ove godine iznosile ukupne štete (troškovi kapitala i dodatno angažiranih izvora električne energije) zato što HEP nije dobivao svoj dio struje. Konačni će iznos biti još za trećinu veći budući je dogovoreno da se ne zaračunavaju dugovi sve do 1. srpnja 2002. kada bi, prema riječkom dogovoru, najkasnije trebala početi isporuka struje iz NE Krško Hrvatskoj.

Istodobno, na riječkim pregovorima je dogovoreno da Slovenci odustanu od svojih potraživanja za isporučenu struju iz Krškog, koju HEP navodno nije platio. Riječ je o razlici između iznosa koje je NE Krško zaračunavala i onih koje je HEP priznavao. U početku su ti zahtjevi bili oko 150 milijuna maraka, ali su kasnije postupno smanjeni na 40 milijuna maraka, kažu u HEP-u.

Kako smo neslužbeno doznali, provedba riječkog dogovora bi Hrvatskoj donijela i dobre i loše efekte. S jedne strane bi konačno počela ponovno dobivati struju iz elektrane (nekad je Krško zadovoljavalo oko 18 posto potrošnje struje u Hrvatskoj) u koju je uložila stotine milijuna američkih dolara zbog čega još mora vratiti pozamašne kredite, ali s druge taj sporazum će donijeti i nimalo zanemarive dodatne troškove.

Na primjer, stručnjaci procjenjuju da će samo hrvatski dio obveze za nedavno renoviranje nuklearke (najveći dio troškova otpada na prošlogodišnju nabavku novih parogeneratora) biti oko 130 milijuna maraka, te da će očekivane obveze vezane uz dekomisiju nuklearke (rastavljanje i dekontaminaciju na kraju životnog vijeka) te zbrinjavanje polovice radioaktivnog otpada Hrvatsku stajati 250 do 300 milijuna dolara.

Zato se nameće pitanje što će biti ako Hrvatska preuzme te obveze, a Slovenija sama ili primjerice pod Austrijskim pritiskom odluči nuklearku prijevremeno zatvoriti budući je takvih inicijativa već bilo dosta? Naime, stručnjaci procjenjuju da je NE Krško u dobrom stanju te da bi trebala normalno raditi do kraja svog predviđenog životnog vijeka 2023. godine, ali je već bilo puno inicijativa raznih političkih stranaka i zelenih iz Austrije i Slovenije za njeno prijevremeno zatvaranje. Čak su iz Austrije stizale i vijesti da bi zatvaranje Krškog mogao biti jedan od preduvjeta za uključivanje Slovenije u EU.

U svakom slučaju, zasad je teško utvrditi tko će, ako se dogovori premijera Račana i Drnovšeka i realiziraju, proći bolje jer mnogi detalji još uvijek nisu dogovoreni ili dostupni javnosti. Ali čini se da su obje strane procijenile da je bolje postići kompromis nego krenuti u već više puta najavljivanu međunarodnu arbitražu kako bi se konačno našlo riješenje tog višegodišnjeg problema. No pitanje je hoće li se ovaj puta optimistične izjave na kraju i pretočiti u potpisani sporazum ili će još jednom sve ostati samo na najavama.

Željko Bukša