Vjesnik: 13. 06. 2001.

Konačno, petorka konkretno!

SANJA KAPETANIĆ

Voda je došla do grla, a možda već dišemo i na slamčicu. Takav je zaključak samo naoko pretjeran nakon sastanka vladajuće petorke, potpomognute financijskim stručnjacima, što je u ponedjeljak satima raspravljala o problemima u kojima se našao državni proračun, to kristalno ogledalo problema i uspjeha svake države. Stoga potez petorke, da se ostavi čerupanja oko većeg ili manjeg komadića lokalne vlasti, a prihvati se posla za koji su njeni predstavnici u vlasti plaćeni, samo uvjetno zaslužuje pohvalu. No bezuvjetno zaslužuje komentar: konačno!

Većina građana ne zna »čitati« državni proračun, ne zna se probiti kroz džunglu stavki ovih ili onih prihoda i rashoda..., ali zato jako dobro zna kako živi i zna da im je financija sudbina uvelike upisana u tom državnom dokumentu. Ma što političari govorili, većina građana svjesna je da se iz krize ne izlazi brzo i od vlasti ne očekuju čuda. No znaju građani jako dobro da se iz krize izlazi to sporije što se politička elita više bavi međusobnim prepucavanjima i natezanjima umjesto upravljanjem državom.

Iako se politička elita u prošla dva mjeseca uvelike ponašala kao da je, na primjer, pozicija splitskog gradonačelnika važnija od svih problema koji muče milijune građana, život je išao dalje. U državni proračun (čija je ravnoteža od prvog dana ocjenjivana krhkom), pazi čuda, novac nije padao s neba a i neki »zemaljski izvori« pokazali su se manje izdašnim no što se početkom godine računalo (na primjer, privatizacija).

Alarm je, očito, zazvonio dovoljno glasno da ga se čulo i na bučnoj političkoj postizbornoj tržnici. Moglo se to naslutiti već i u petak na premijerovoj konferenciji za novinare, posvećenoj uvjeravanju nacije da je hrvatski gospodarski brod s puta u propast skrenut prema obalama spasa, ma koliko one još daleko na horizontu bile. A kopno spasa je toliko daleko da će biti potrebno još puno »galiotskog« truda ne bi li ga se dohvatilo.

Podizanje političkih bura zbog zadovoljavanja osobnih i stranačkih ambicija put će sigurno usporiti, a bude li nevera previše i budu li predugo trajale i brod bi se mogao gadno nasukati, a možda i potonuti. Račun će tada, u najvećoj mjeri, platiti građani. Iako već sada i te kako dobro (za hrvatske prilike) plaćaju političare da o tom brodu brinu, barem toliko koliko o svojim osobnim i stranačkim pozicijama.