Vjesnik: 15. 06. 2001.

Prekrajanje granica na Balkanu za Rusiju je opasna igra vatrom

Po mišljenju prof. Šmeljova, kad je riječ o Hrvatskoj, Zagreb bi trebao biti zainteresiran za očuvanje teritorijalne cjelovitosti SR Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i Makedonije; prije svega zato što će u protivnom planuti strasti u Bosni i Hercegovini

MOSKVA, 14. lipnja (Od Vjesnikova dopisnika) - Vodeći ruski znanstvenici i politolozi uvjereni su da će se na subotnjim pregovorima s Georgeom W. Bushom na Brdu kod Kranja Vladimir Putin suprotstaviti američkom planu prekrajanja granica na Balkanu i po etničkom načelu usitnjavanju tamošnjih državica. »Tzv. američki plan koji ima podršku i određenih političkih krugova u zemljama Zapadne Europe ne vodi samo daljnjoj balkanizaciji Balkana već i cijelog Starog kontinenta«, uvjeren je prof. dr. Boris Šmeljov, direktor Centra za strateška istraživanja u Institutu za svjetske političke i ekonomske odnose pri Ruskoj akademiji znanosti.

Na Brdu kod Kranja Putin će Bushu izložiti ruski plan i viđenje trajnog i mirnog rješenja krize na Balkanu koji se ukratko svodi na održavanje eventualno balkanske konferencije na kojoj bi sve države te regije međusobno potpisale sporazume o neizmjenjivosti granica i nemiješanju u unutarnje poslove susjednih država. Prof. Šmeljov iznosi i argumente za tvrdnju da je ruski plan »bolji« od američkog.

U vrijeme globalizacije svjetskih odnosa, glavni politički cilj i zadatak međunarodne zajednice na Balkanu trebalo bi biti demokratizacija tamošnjih država, a ne odjeljivanje i ograđivanje nacija u svoje male torove, naglašava prof. Šmeljov i tvrdi da će takvo rješenje najvjerojatnije izazvati lančane krvave eksplozije na cijelom Starom kontinentu gdje fitilj separatizma i bez toga tinja.

Iza suprotstavljanja Kremlja novom prekrajanju balkanskih granica ne krije se samo strah Rusije za sudbinu i teritorijalnu cjelovitost svoje federacije.

Separatistički pokreti mogu vrlo lako u tom slučaju planuti u Belgiji, Španjolskoj, Italiji, Mađarskoj i Rumunjskoj (prof. Šmeljov ukazuje na problem mađarske nacionalne manjine u Rumunjskoj, Slovačkoj ili Vojvodini), ali i u mnogim drugim državama.

Stoga, kad je u pitanju problem albanskih nacionalnih manjina i sadašnja teška situacija u Makedoniji, prof. Šmeljov drži da bi Zapad i Amerika trebali prije svega dati jasno do znanja Albancima da im neće biti dopušteno ostvariti ideju da svi žive u jednoj državi, kao što to nije bilo dopušteno ni Miloševiću da ostvari svoju ideju »svi Srbi u jednoj državi«.

Štoviše, prof. Šmeljov je uvjeren da bi Zapad, odnosno SAD, ukoliko bi željele mogle zaustaviti sadašnju agresiju albanski ekstremista u Makedoniji. Pritom upozorava da destabilizacija Balkana vodi destabilizaciji cijelog starog kontinenta, a zna se kome danas nije u interesu da se stvori ekonomski, financijski i tehnološki moćna ujedinjena Europa.

Za ruske znanstvenike i balkanologe stvaranje malih etničkih državica u stvari je bijeg od traženja rješenja za složene probleme. To je razlog što Rusija problem rješavanje krize na Balkanu odnosno na prostoru bivše Jugoslavije vidi u očuvanju sadašnjih državnih granica uz eventualne korekcije tzv. unutarnjih granica (kantonizacijom).

Po mišljenju prof. Šmeljova, kad je riječ o Hrvatskoj, Zagreb bi trebao biti zainteresiran za očuvanje teritorijalne cjelovitosti SR Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Prije svega zato što će u protivnom planuti strasti u Bosni i Hercegovini. To drži i direktor ruskog Instituta za Balkan, akademik Vladimir Volkov. »Plan o prekrajanju granica na Balkanu vratit će Europu u vrijeme Berlinskog kongresa«, tvrdi akademik Volkov i pri tome ne isključuje da bi u tom slučaju Beograd mogao postaviti pitanje diobe Kosova, širenja »uskog grla« Republike Srpske kod Brčkog pa čak i pitanje Baranje.

Akademik Volkov uz to drži da bi radi pomirenja srpskog povijesno-etničkog prava i etničkog prava Albanaca, Srbija na Kosovu trebala dobiti najmanje 25 posto tog teritorija. Tim više što je za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine prešlo u SR Jugoslaviju više od pola milijuna Srba.

»Umjesto prekrajanja granica, što neminovno otvara međusobne opasne teritorijalne apetite, SR Jugoslavija i Hrvatska, kao i ostale države na tom području trebale bi se okrenuti prema zajedničkoj suradnji i ekonomskoj kooperaciji«, mišljenja je prof. Šmeljova. Prema njemu, treba se okrenuti interesima razvoja i boljeg života vlastitih naroda, a ne i dalje optuživati tko je više ili manje kriv za krvavi raspad bivše Jugoslavije.

Prostranstvo bivše Jugoslavije, drži prof. Šmeljov, nedjeljivo je i susjedni narodi i države osuđeni su na zajednički život i suradnju pa bi radi toga trebalo na tom prostoru stvoriti zonu slobodne trgovine i ekonomske suradnje. U tom duhu, uvjereni su prof. Šmeljov i akademik Volkov, Putin će izložiti na Brdu kod Kranja rusko viđenje situacije na Balkanu i na prostoru bivše Jugoslavije.

Međutim, prof. Šmeljov je uvjeren da Putin i Bush u Brdu kod Kranja neće, kako je u javnosti već rasprostranjeno mišljenje, donijeti neku konačnu odluku i dogovor za rješavanje krize na Balkanu. Premalo je vremena za rješavanje tako složenog problema pa će stoga Putin i Bush najvjerojatnije dogovoriti da njihovi pomoćnici nastave pregovore i traženje rješenja za balkansku krizu. Možda ponovnim aktiviranjem neke vrste »kontaktne skupine«, jer po mišljenju akademika Volkova i Šmeljova sukobljavanje interesa Rusije i Zapada na Balkanu nikada nije donijelo ništa dobra ne samo narodima te regije, već i šire.

Bogoljub Lacmanović