Zašto Ivica Račan uporno ignorira Split? Grad u kojem se evidentno raspliće sudbina vladajuće koalicije i njegove Vlade te trasira ukupna politička budućnost ove zemlje već se više od godinu i pol dana uporno izostavlja s liste premijerovih putovanja i Vladinih gostujućih destinacija. Putovao je u nekoliko proteklih mjeseci premijerov kabinet od Vukovara do Knina, od Rijeke do Plitvica i demonstrirao skrb, brigu i spremnost na potporu neuralgičnim točkama nacionalne i političke zbilje. Kao posljednji na popisu Vladinih izletničkih lokacija našao se i pitoreskni Samobor, ubavo mjestašce na domak Zagreba kao bogomdano za stratešku raspravu o razvoju malog i srednjeg poduzetništva.

Za to Vladino tijelo više-manje, no strateški bitni dijelovi zemlje u međuvremenu izgaraju u ognjici međustranačkih i kvaziideoloških previranja od kojih evidentno trpe svi građani. Činjenicu da Račan od početka svojega mandata panično bježi od Splita kao od kolonije srednjovjekovnih gubavaca, u analizama njegova rada više ne može izbjeći ni najnaivniji promatrač. Povoda za premijerovo demonstriranje državničke odlučnosti bilo je dosad u gradu pod Marjanom koliko i fonje na Matejuški: od režiranih desničarskih prosvjeda na ulicama, međustranačkih raspri, prijeizbornih i postizbornih skrnavljenja koalicijske suradnje do HSLS-ove izravne asistencije u dovođenju desnice na vlast.

Nakon Mesićeva "samurajskog" iskustva na Dračevcu, Račanu se očito još fatalnijom doima moguća splitska drača u vlastitoj peti. I dok nacija trne od iščekivanja hoće li najnovije koalicijske pretumbacije rezultirati tehničkom Vladom i na nacionalnoj razini - što otvoreno zazivlje hadezeov tehniko Ivica Škarić - njegov imenjak Račan uporno bježi od Splita kao od loše savjesti. Tim više što je upravo u Dioklecijanovu gradu i otpočeo koalicijski krug SDP-a i HSLS-a, kojega Budiša danas becketovski zatvara svojom južnostranačkom kredom.

Smojin Netijak iskreno bi popizdio kad bi ga na boćalištu okrstili dobrim tehničarom; smatrao se, naime, doturom i inženjerom od balota. Današnja Hrvatska, s obzirom na političku i gospodarsku situaciju, za to ima još kudikamo više razloga: put za izlazak iz krize mogu pronaći samo oni koji njime i koračaju, dok kolebljivci i "tehničari" kroče naoko različitim, no u biti jednako jalovim i štetnim stazama jeftine političke pragme.