Novi list: 16. 06. 2001.

Sezona štrajkova

Jelena Lovrić

Štrajk što su ga za četvrtak najavili sindikati javnih službenika a protiv vladine politike kresanja plaća dobiva sve veću podršku. Samo jučer prosvjedima su se odlučili priključiti prosvjetari, medicinari, policija, a o štrajkovima govore i turistički radnici. Tri školska sindikata žele sudjelovati u protestima 21. lipnja, jer smatraju da Vladina uredba o koeficijentima ruši plaće javnih službenika od 10 do 30 posto. Oni ističu kako je kucnuo čas da se u stranu stave sve sindikalne podjele i da se poslodavcu pokaže kako će ubuduće u sličnim situacijama svi sindikati javnog sektora zajednički nastupati.

Deset sindikata zdravstvenih radnika također bi se priključili štrajku javnih službenika. Po njihovim procjenama, 90 posto radnika u zdravstvu dobit će u prosjeku 20 posto manju plaću. Obaranje zarada osobito će pogoditi medicinske sestre. Medicinari tvrde da je riječ o pravoj “katastrofi hrvatskog zdravstva”.

Iz sindikata policije saopćavaju da 95 posto njihovih članova podupire štrajk. “Bijeli štrajk”, kažu, mogli bi organizirati u jeku turističke sezone, na najfrekventnijim graničnim prijelazima. Zbog učestalijeg zaustavljanja vozila na ulaz u Hrvatsku moglo bi se čekati i po nekoliko sati. Policiji bi se u tim prosvjedima mogli pridružiti i carinici. Sindikat ugostitelja i turizma zaprijetio je štrajkom pojedinih hotela, zbog, kako tvrde, loše pripremljene sezone i “ponižavajućeg položaja” turističkih radnika. Navodno se Vladin program pripreme sezone traljavo realizira, pa “Hrvatska ove godine turiste dočekuje potpuno nespremna”. Plaće radnika u turizmu i ugostiteljstvu za petinu su niže od državnog prosjeka.

Sve u svemu, umjesto sezone odmora Hrvatskoj je stigla sezona štrajkova. Riječ je o svojevrsnom trenutku istine. Hrvatska više ne može podmirivati svoju razinu potrošnje, državni se budžet ne puni onako kako je predviđeno i negdje se mora rezati i stezati. To svi razumiju. Ali teško je razumjeti Vladinu distribuciju stiskanja.

Politička klasa ničeg se ne odriče. Što im uštipnu na plaćama, nadoknade na drugoj strani. Da je politika zemlja dembelija pokazuje i jagma za političkim funkcijama. lako se najavljivala prodaja državnih rezidencija, sve su još uvijek na broju. Vlada nije prodala ni jedan od Tuđmanovih aviona, nego je povrh svega još jedan iznajmljen. Putuje se po svijetu, gdje treba i gdje ne treba, kao da je Hrvatska u zlatnim vremenima.

U godinu i pol dana pravdi nije priveden ni jedan od Tuđmanovih kriminalaca, najdraži i ostali tajkuni polako su jedan po jedan pušteni iz pritvora. Lopovska privatizacija nije stornirana, u najvećem je broju slučajeva nastupila zastara, o milijardama koje su isisane iz Hrvatske nitko više ne govori, donesen je tragikomičan zakon o reviziji pretvorbe koji će poslužiti potvrđivanju zatečenog stanja: ni na strani, u proteklih deset godina stvorenih, bogatuna ni na strani sirotinje neće biti promjene. Lopove ne sljeduje kazna, pokradeni će ostati bez satisfakcije.

Sve te račune ponovo bi trebali platiti radnici. Ali ta računica više lako ne prolazi. Otpor se zgušnjava.