Vjesnik: 19. 06. 2001.

Neuspjeh Sanadera i Šeksa na izvještajnom saboru HDZ-a: Zvižduk zaustavio statutarni udar »nedodirljivih«

Predlažući »na prepad« izmjene kojima bi svu vlast u stranci preuzeli predsjednik i Predsjedništvo stranke, Šeks i Sanader imali su za cilj marginalizirati Ivića Pašalića i dobiti potpunu kontrolu nad kadrovskom politikom / Da su nastupili suptilnije, možda bi i uspjeli. Ovako, dio stranke izvan Zagreba, koji je upravo izvojevao dobre izborne rezultate, pokazao je da i on želi veći utjecaj na kreiranje stranačke politike

ZAGREB, 18. lipnja - Očekivati da će se HDZ-ovci prestati baviti zakulisnim igrama odnosno rovariti jedni protiv drugih, isto je kao i očekivati da će Talijani prestati jesti špagete, Francuzi jesti sir, a dalmatinski galebovi odustati od osvajanja »fureštkinja«. Ono što se jednom nauči teško se zaboravlja, posebno stoga jer su u igri manje-više isti igrači. Iznimka nije bio ni nedjeljni Šesti izvještajni sabor na kojem je propao pokušaj da se ispod žita promijeni stranački Statut, čime bi se znatno ojačale pozicije predsjednika i Predsjedništva odnosno Ive Sanadera i Vladimira Šeksa.

No, umjesto očekivanog trijumfa, predsjednik HDZ-a Sanader na Izvještajnom je saboru stranke poražen jer stvarni je cilj toga stranačkog skupa bio promjena Statuta. Naime, pokušaj da se sa strankom ovlada apsolutistički i da se to provede metodom iznenađenja, nije uspio. Gospodar- očito samo saborske procedure - Vladimir Šeks ovoga je puta napravio račun bez krčmara i pokušaj promjene Statuta propao je a predlagač je s govornice otjeran zvižducima. Riječju, propao je plan koji je umjesto rasprave o izbornim rezultatima očito trebao biti u središtu ovoga sabora i u konačnici pomoći Sanaderu i Šeksu da u potpunosti ovladaju HDZ-om na način da se sve važne stranačke, odnosno, prije svega, kadrovske odluke donose na Predsjedništvu, a ono bi bi pak bilo sastavljeno uglavnom od njihovih istomišljenika, kooptiranih bez unutarstranačkih izbora.

Za sve to blagoslov se očekivao od nazočnih na Saboru i od Statuta po kojem bi sve ovlasti Središnjeg odbora prešle na Predsjedništo. Da izaslanicima Sabora sve bude još sumnjivije, ni u jednom dokumentu, pripremljenom za sjednicu, ta se promjena nije ni spominjala, a nije je bilo ni u dnevnom redu. Mnogi, pa i članovi Predsjedništva, bili su vidno iznenađeni prijedlogom i, dakako, pitali su se što se sve iza brda valja i je li to konsolidacija i demokratizacija stranke, o kojoj je Sanader govorio tek nešto prije nego nego što je pokušao progurati promjenu Statuta.

»Bahatost više ne stanuje u HDZ-u«, poručio je predsjednik Sanader, »potkrijepivši« to izmjenama Statuta za koje su i on i Šeks pokušali izmamiti glasove izaslanika kako bi pokazali da snaga klade valja, ma koliko se pamet trudila. No, prevarili su se i u konačnici ustuknuli od »silovanja«, shvativši da je ipak manja blamaža odustati od prijedloga nego u glasovanju doživjeti konačni poraz. Ovlasti koje su Sanader i Šeks predvidjeli za Predsjedništvo tolike su, da bi se bez teškoća mogla ukinuti sva stranačka tijela, jer bi oni odlučivali o svemu.

Predsjedništvo bi, naime, odlučivalo tko će na državnu izbornu listu, a kako ne bi bilo čudno da parlamentarni izbori budu prijevremeni, očito se namjeravalo pripremiti teren za izbornu krojačnicu u kojoj bi se HDZ-ovcima uzimala mjera po ukusu predsjednika i potpredsjednika stranke. Nikome nije promaklo da su Šeks i Sanader pripremili i konačni obračun sa svojim glavnim stranačkim neprijateljem, Ivićem Pašalićem, jer bi Predsjedništvo razrješavalo i postavljalo ravnatelja zaklade Hrvatskog državnog zavjeta, na čijem je čelu upravo Pašalić. Ni tajnik stranke više ne bi odgovarao stranačkom saboru niti bi bio izabran, već bi ga imenovalo i razrješavalo Predsjedništvo stranke. Sabor i Središnji odbor zapravo bi u HDZ-u postali fikus.

Da je upotrijebio malo više suptilnosti pri izmjeni Statuta, Sanader bi možda uspio prevariti izaslanike, premda su i oni na prošlom saboru stranke naučili lekciju o podmetanju, intrigama i naivnosti. U nedjelju su tako pokazali da mogu zviždati čak i nedodirljivima u stranci te da uistinu više ni izdaleka nema autoriteta kojemu bi se u HDZ-u bespogovorno klanjali. Dok je, naime, stranku vodio dr. Franjo Tuđman iznenađenja su se prihvaćala bez rasprave, a o sitnim nezadovoljstvima HDZ-ovci su šaptali tek sebi u bradu. Ako se tako budu ponašali i ubuduće, HDZ-ovci bi mogli uliti malo straha u kosti svome vodstvu koje će, nakon gorke statutarne pilule koju je progutalo u nedjelju, morati znatno ozbiljnije razmišljati što će i kako će podmetnuti svome članstvu koje očito, pak, nije naivno koliko se vjerovalo.

U nedjelju nitko nije konačno pobijedio, ali stiglo je upozorenje da se HDZ-ove pametne glave ne nalaze samo u Zagrebu. Naime, lokalna stranačka vodstva - koja su i postigla dobar rezultat na prošlim izborima - imaju i te kako pravo tražiti veći utjecaj na kreiranje stranačke politike. Bez njih bi, nema sumnje, stranački vrh bio kao pita bez nadjeva.

Goranka Jureško