Jutarnji list: 21. 06. 2001.

Graham Blewitt, zamjenik glavne tužiteljice Haaškog suda, iznosi nepoznate detalje o suradnji s RH:

Haag u tajnosti saslušao 50-tak svjedoka i osumnjičenika, među kojima i nekoliko časnika HV-a

Osim javnih susreta s hrvatskim vlastima, glavna haaška tužiteljica Carla Del Ponte održala je dva tajna sastanka s hrvatskim dužnosnicima na kojima se dogovarala tehnika ekshumacije kninskoga groblja

Piše: Boris Vlašić

DEN HAAG - General Stipetić nakon iskaza istražiteljima više nije osoba za koju bi naš ured mogao podići optužnicu zbog ratnih zločina rekao nam je jučer Graham Blewitt, zamjenik glavne tužiteljice Haaškog suda. - Stipetić je bio predmet našeg interesa, a istraga koja se vodila išla je u smjeru podizanja optužnice, ali smo, kad je on objasnio svoju poziciju i stupanj odgovornosti u pojedinim akcijama, zakijučiti da Stipetić nema kaznenu odgovornost - pojasnio nam je Blewitt. Rekao je da je suradnja s Hrvatškom vrlo dobra i da se gotovo svi zahtjevi Haaga ispunjavaju. Blewitt je odbio komentirati glasine prema kojimaje Hrvatskoj nedavno upućen zahtjev za uhićenjem i izručenjem jedne osobe za koju se sumnja da je odgovorna za ratne zločine.

Svjedočili i bivši ministri

- Ured tužiteljice ne vodi računa o lokalnim političkim prilikama u nekoj zemlji, pa tako ni u Hrvatskoj. Stoga, da je postojao zahtjev za uhićenjem, tada bi on morao biti ispunjen ili bi, u suprotnom, o tome svi znali – komentirala nam je glasnogovornica Ureda tužiteljice Florenee Hartmann.

Graham Blewitt otkrio nam je da je, od trenutka promjene vlasti u Hrvatskoj, on osobno potpisao 40 do 50 zahtjeva za saslušanje, odnosno intervjuiranje osoba iz Hrvatske. - Neke od njih bile su u statusu osumnjičenika, s nekima se razgovaralo kao sa svjedocima, među njima je bilo i članova vlada i vlasti tijekom Tuđmanove vladavine i većina ih je razgovarala s našim istražiteljima, čak i neki časnici HV-a - rekao je.

Neslužbeno smo dobili potvrdu da je Carla Del Ponte nakon sastanka u Dubrovniku održala dva sastanka s hrvatskim dužnosnicima, o kojima javnost nije bila obaviještena. Jedan od tih tajnih sastanaka održan je u Zagrebu. Tom se prilikom, kako doznajemo, dogovarala tehnika ekshumacije kninskog groblja. Naš nam je sugovornik rekao da su zahtjevi Haaga u vezi s kninskim grobljem bili shvaćeni kao demonstracija sile sa strane Suda, a da je hrvatska strana inzistirala na tome da se ekshumacija obavlja zajednički i da haaški istražitelji ne pokazuju nikakvu nadređenost hrvatskim vlastima u tom postupku. Tu informaciju dao nam je još prije visoki dužnosnik iz Vlade, a sada su nam je, iako nerado, potvrdili i dužnosnici u Haagu.

Hrvatska je vlada uočila da Haaški sud traži i one dokumente koje već posjeduje jer su mu potrebni kako bi se službenom dostavom iz Hrvatske potvrdila njihova vjerodostojnost. U kontaktima s Uredom tužiteljice hrvatski su predstavnici u posljednje vrijeme inzistirali na rješavanju nekoliko bitnih problema vezanih uz moguće optužnice protiv građana RH.

Zapovjedna odgovornost

Tako je Hrvatska dobila jamstvo da će sve optužnice koje bi Haaški sud mogao podići protiv hrvatskih časnika uključivati neposrednu odgovornost zapovjednika za zločin koji su počinili vojnici pod njegovim zapovjedništvom, i tek tada takozvanu zapovjednu odgovornost koja se odnosi na časnike koji su bili dužni znati i, ako nisu spriječili, kazniti počinitelje zločina. Dakle, pod udarom Haaga naći će se oni časnici čiji su neposredno podređeni vojnici počinili zločin, odnosno oni zapovjednici za koje se sumnja da su sami izdali zapovijed za zločin. Graham Blewitt i dalje se suprotstavlja takvim uvjetima. Rekao nam je, naime, kako je, budući da Haaški sud zanimaju najviše odgovorne osobe, vrlo teško jamčiti da eventualno optužene osobe neće biti gonjene samo temeljem zapovjedne odgovornosti, po članku 7.3 Statuta.

Sljedeći problem koji su hrvatski pregovarači iznijeli pred glavnu tužiteljicu jest percepcija pravednosti Suda koja izostaje ako za zločine počinjene u Hrvatskoj ne budu prije pripadnika HV-a, ili barem usporedo s njima, pred Sud izvedeni i oni za koje se smatra da su počinili zločine nad pripadnicima naroda žrtve, građanima koji su branili RH.

Naznaku podizanja optužnice protiv nekog hrvatskog građanina nitko u Uredu tužitelja nije htio pružiti. Umjesto toga svi ističu, što je inače odgovor s kojim se Hrvatska susreće posijednjih nekoliko godina, da se optužnice ne najavljuju i da će njihova objava ovisiti o završetku istraga u kojima neće biti sumnje daje optužena osoba stvarno odgovorna za zločine. Može se samo zaključiti da je Carla Del Ponte proširila istrage te da je obuhvatila tri ključne godine, 1991., 1993. i 1995., ali i to da još nije završila istrage, odnosno podigla optužnice protiv nekog pripadnika HV-a.

Del Ponte nije htjela trgovati s RH u slučaju Mirka Norca

U kontaktima koje je imala s Haaškim sudom tijekom podizanja optužnice protiv generala Norca, Hrvatska je inzistirala na tome da se postupak grupi optuženih vodi pred hrvatskim sudom, tražeći pritom da Haaški sud odustane od izuzimanja pojedinih osoba koje bi mogle biti zanimljive i Uredu tužiteljice, što se odnosilo na generala Norca. Carla del Ponte složila se s tom idejom, ali je u tekst njene suglasnosti netko dopisao i uvjete koje bi, zauzvrat, Haag mogao dobiti od Hrvatske. Carla del Ponte je, doznavši iz Hrvatske za točan sadržaj dokumenta koji je ne čitajući potpisala i poslala u Hrvatsku, povukla taj dokument, Hrvatskoj poslala novo pismo bez uvjeta, a zbog tog incidenta ukorila autore teksta poslanog RH. Zbog svega toga je hrvatska objava odluke Del Ponte kasnila 24 sata za najavom iz njezina ureda.