Proglašavanje 22. lipnja 1941. godine Danom antifašizma u Hrvatskoj i njegovo uzdizanje na rang državnog blagdana i neradnog dana znači unošenje nedopustivih podjela i razdora u suvremeno hrvatsko društvo, znači krivotvorenje nedavne svjetske i nacionalne povijesti i objektivnih činjenica radi sijanja obmana i mržnje.

Partizanski pokret u Hrvatskoj u vrijeme Drugog svjetskog rata nije bio niti antifašistički niti usmjeren ka stvaranju hrvatske države već je bio totalitarni, boljševičko-komunistički, jugoslavenskog i prosovjetskog državnog usmjerenja.

Dvadeset i drugog lipnja 1941. godine tzv. hrvatski antifašisti iz Sisačkog partizanskog odreda krenuli su na poziv Josifa Visarionoviča Staljina u obranu “velikog” Sovjetskog Saveza, koji je do tog trenutka godinama bio, skupa sa hrvatskim i srpskim komunistima i partizanima, najčvršći saveznik Hitlerovog Trećeg Reicha, i u dogovoru s Hitlerom okupirao baltičke države, Finsku, podjelio Poljsku itd.

Zato je danas nedopustivo, licemjerno i neprihvatljivo krivotvoriti nedavnu povijest, što upravo čini službena državna politika kada pod plaštom antifašizma rehabilitira titoizam i komunizam kao model boljševičko-komunističke tiranije, koja je značila zatiranje svih građanskih, ljudskih, vjerskih i narodnih prava za hrvatski i ostale nesrpske narode bivše Jugoslavije uz golemi broj najtežih ratnih zločina i montiranih suđenja tipa Hebranga i blaženog kardinala Alojzija Stepinca.

Danas treba, nasuprot mržnji i podjelama koje protagonisti ovakvih proslava unose u hrvatsko društvo, jasno kazati istinu da se projekt nezavisne hrvatske države tijekom Drugog svjetskog rata nije mogao ostvariti niti osloncem na Beograd i Moskvu (jugoslavenski antifašizam- komunizam), niti osloncem na Rim i Berlin (nacifašizam). Republika Hrvatska se mora i treba temeljiti, ne na lažnim povijesnim mitovima, već na tradiciji i dostignućima suvremene demokracije i izgradnji pravne i pravedne države za sve njezine državljane.

Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-1861