Večernji list: 28. 06. 2001.

ZAŠTO BEOGRAD MORA POSLATI BIVŠEG PREDSJEDNIKA U HAAG

Izručenjem Miloševića kupuju budućnost

Ni SAD niti Carla del Ponte više ne moraju prozivati ni prijetiti jugoslavenskoj ili srpskoj vladi da izruče Slobodana Miloševića Međunarodnom sudu u Haagu. Oni će to učiniti sami. Ili po vlastitoj uredbi i proceduri, ili mimo nje, ne nužno prije donatorske konferencije za SRJ koja se održava sutra.

Izbjegavanje te obveze za srpsku i jugoslavensku vladu jednostavno više nije moguće, ne žele li Srbiju učiniti Miloševićevim zatočenikom. Nije to samo pitanje donatorske konferencije, koja će se održati bez obzira na to bio Milošević u scheveningenskom ili još uvijek samo u beogradskom pritvoru.

Na donatorskoj se konferenciji, naime, tek najavljuju svote kojima su pojedine države spremne pomoći obnovu, odnosno ekonomsko preživljavanje SRJ. Tek nakon konferencije, uplaćuju se svote. Pokušaju li Srbija ili Jugoslavija izigrati najave o Miloševićevu izručenju zbog "pravnih" blokada, najavljene svote ne moraju nikad biti uplaćene. Zbog odbijanja izručenja optuženika za ratni zločin, SAD može aktivirati Lautenbergov amandman koji predviđa unilateralne sankcije prema takvoj državi. Mogu li si vladajuće garniture SRJ i Srbije dopustiti zimu bez financijske pomoći? Vjerojatno ne. Mogu li si dopustiti ulaženje u sukob sa SAD-om i gubitak američke podrške u vrijeme kada su američke trupe na Kosovu, a pitanje njegova statusa neriješeno, kada Crna Gora sve odlučnije najavljuje svoj odlazak iz zajedničke države, ukratko kada se crtaju nove političke, a možda i nove državne karte na tom prostoru? Niti jedna imalo pragmatična vlast tako što si ne bi dopustila. Osobito ne zbog svrgnuta i pritvorena Miloševića. A Đinđić i Koštunica - uza sve međusobne razlike i uza sve manevre da pokušaju izbjeći haaške obveze - dosad su se ipak pokazivali kao pragmatični političari.

Proteklih su dana, s različitih razina iz Srbije i Jugoslavije, pokušali povezati Miloševićevo izručenje s optuživanjem nekoga iz Hrvatske, koje bi i Hrvatsku stavilo pred istu obvezu. Tako su počele "curiti" informacije kako je Carla del Ponte potpisala ili se sprema potpisati optužnice protiv nekoliko hrvatskih generala. Sama Carla del Ponte takve je "pouzdane" informacije pak, prilično neoubičajeno za glavnu tužiteljicu, negirala u razgovoru u Globusu rekavši: "Koliko ja znam, a mislim da sam u toku, ne pripremamo gotovo ni jedno uhićenje zbog zločina koje su učinili Hrvati." Time je neizravno dala za pravo onima koji tvrde da je strategija del Ponteove dovesti Miloševića u Haag bez ikakvih uvjeta, ustupaka ili olakšanja beogradskim vlastima. A tek se potom pozabaviti drugim optužnicama, uključujući i one koje će vjerojatno biti podignute i protiv nekih hrvatskih zapovjednika. Ostala četvorica bivših visokih dužnosnika s Miloševićeve optužnice, Milan Milutinović, Nikola Šainović, Dragoljub Ojdanić i Vlajko Stojiljković, koje više nitko i ne spominje, prešutno su uračunati u Miloševićevu pratnju, možda s kojim tjednom zakašnjenja.

V. Starešina