Slobodna Dalmacija: 29. 06. 2001.

TUŽITELJSKI HARAKIRI

Piše: Davor KRILE

Umjesto da medijima omogući plasman dugo žuđenih vijesti o konačnom sankcioniranju decenijskih kriminalnih hordi koje su pustošile ovu zemlju, Radovan Ortynski, tužiteljski buldog bez brnjice, postao je — vijest sama. Ma koliko bili u pravu svi njegovi današnji kritičari koji drže skandaloznim što se glavni državni odvjetnik prema vlastitoj zoni odgovornosti odnosi poput klasičnog oporbenjaka, njegova tužiteljska pozicija u kriptohadezeovskom pravosudnom okružju uistinu jest — oporbena.

Apsurd tužiteljeva kritičkog diskursa time tek podcrtava apsurdnost njegove današnje funkcije, kao i općeg stanja u državi. Navlastito što Ortynskom — u trenutku kad i posljednji uhapšeni tajkun veselo maše naciji s praga ćorkane — ni najveća naivčina u ovoj zemlji ne može poreći održivost teze o korumpiranosti sudstva, izgovorene u Ljubljani.

Grijeh bi bio reći da je Ortynski predmetom medijskog zanimanja postao tek sad, tom nespretnom verbalnom paradom o "korumpiranosti pravde". Teatralni državni odvjetnik pretvoren je u opsesivnu metu pozamašnoga političko-medijskog zdruga još puno prije negoli se pod njim ulegao tapecirung na dužnosničkoj fotelji: raznorodni interesni lager zdušno je hranio javnost kariolama "dokaza" o njegovoj navodno sramnoj ulozi 1971.; o tobožnjoj pristranosti pojedinim mafijaškim klanovima; o njegovim ekshibicionističkim i pozerskim navadama, privatizaciji USKOK-a, preskupom osiguranju koje danonoćno okružuje ambicioznog borca za pravdu i njegovu obitelj... Paralelno s medijskim difamacijama, strasno ga se pokušavalo minirati i u samome pravosudnom resoru, godinama filigranski tkanom kadrovskom rukom Pašalićeva kumordinara Ante Potrebice i inih kopljanika HDZ-ova pravdoljublja. Čemu u takvoj pravosudnoj kahlici uopće zraka, da se proširi zadah? Čemu, u takvim okolnostima, tužitelj i bilo kakva tužba, kad o njoj sudi proračunato inertna i "nemoćna", a pritom masno plaćena družba?

Opstruiranje na raznorodnoj korupcijsko-interesnoj fronti na koncu je sam Ortynski buldožerski začinio ljubljanskim harakirijem, nakon čega je politički uravnoteženi Zlatko Tomčić samorazumljivo otkazao svečani čin odvjetnikove prisege. Njegovu gestu "nemoćnika u pameti" doista ne može apriorno braniti nitko, jer da je državni odvjetnik saznanja o korupciji u sudstvu prethodno iznio pred Vladom i parlamentom, ona je još i mogla figurirati kao posljednji čin tužiteljskog očajnika. Ovako, pozamašnoga gafa postao je naknadno svjestan i sam Ortynski, što je i demonstrirao stavljanjem svojega mandata Vladi na raspolaganje.

Je li time tužitelj koji nije ni dobio priliku tužiti izgorio u ognju opće i vlastite nemoći, pokazat će predstojeća premijerova reakcija. Gromoglasni odgovor i dokaze o korupciji u sudstvu Ortynski je najavio objaviti u subotu; upravo težina tih argumenta pokazat će jesu li njegovi euforični protivnici prerano lansirali u hrvatsko nebo pobjedničke čepove od šampanje.