Vjesnik: 04. 07. 2001.

Nacionalna država i nacionalni interesi

O nekim zanimljivostima u članku Vice Vukova »Sjaj i bijeda vlasti«/Francuzi su stoljećima imali svoju francusku državu, a Hrvati su bili u državama drugih naroda ili s drugim narodima. Sada su stekli nacionalnu državu, pa im valja dopustiti da to još neko vrijeme ističu pa čak i da s jakom svijesti o njoj eventualno uđu u EU

U nedavnom članku g. Vice Vukova »Sjaj i bijeda vlasti«, objavljen u Stajalištima nalazim dvije zanimljivosti. Prva je da mnogo naših građana istupa javno s namjerom da budu što vjerniji preslici pripadnika nekih europskih naroda, što onda u ime nekakva pluralizma nameću čitavu narodu, uvijek ponovno se čudeći kako u tome imaju malo uspjeha.

Tako južnjačko-mediteranskom hrvatskom narodu možete uzaludno godinama pričati o ukusnoj šturosti Nijemaca, demokratičnosti Britanaca i šarmantnoj državnopravnosti Francuza, koja bi, uostalom, u nas glatko dobila pečat desnog nacionalizma onih, koji svoje nečasne radnje skrivaju iza interesa nacije.

I upravo tu nailazim na prvu besmislicu, jer autor veli: »Zato ono što mi zovemo nacionalnom državom i što je za nas sasvim određen političko-pravni termin, Francuzima je običan pleonazam! Jer nacionalno im je isto što i državno i, dakako, obratno!«.

S autorom se slažem o ponašanju kako Francuza, tako i Hrvata, jednostavno stoga, što oba naroda imaju pravo, svaki sa svoga državnopravnog položaja i povijesnog iskustva.

Tako su Francuzi stoljećima imali svoju francusku državu, a Hrvati su bili u državama drugih naroda ili s drugim narodima. Sada su stekli nacionalnu državu, pa im valja dopustiti da to još neko vrijeme ističu, pa čak i da s jakom svijesti o njoj eventualno uđu u EU. Unaprijed se želi skresati taj nacionalni osjećaj, a naše pravo na nj nije ništa manje od onog Francuza, koji su upravo u ime toga i nacionalnih interesa Francuske odbili neke prijedloge Nijemaca o EU – superdržavi, koji su do kraja žrtvovali njemačke nacionalne interese. Ali Nijemci su izgubili ratove i imaju odgovarajuću psihu. Mi bismo zaista bili »nesređeno i zapušteno političko društvo«, ako neke stvari ne bismo vidjeli.

Može li se državna politika bazirati na ulasku u EU

Kada kažem »eventualno uđemo u EU«, na prvi pogled bi me se moglo unaprijed svrstati u neko »Žarište otpora, koje izmiče svakoj (dok sam se upustio u tu rečenicu autora, logično sam mislio da će reći "kontroli", ali on to veli mnogo elegantnije) političkoj institucionalizaciji«. Ipak da bi se konstatirao takav odmak, mora da je prethodno bilo kontrole, a to se za demokratske vlasti željelo prešutjeti!

»Eventualno« bi trebalo svakako reći, jer se termini za prijam Hrvatske guraju sve dalje, prvi sam put čuo o kratkom roku, prigodom slavlja dvaju predsjednika Clintona i Tuđmana, nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma. Sada, u tom dugom roku ima prostora za mnogo promjena u EU, razumno je pitanje, hoćemo li mi već sada potpisati bianco ček za prijem? A kako ulazak u EU nije zajamčen nikome, može li se sva politika jedne države bazirati samo na tom prijmu, te što mi od njega očekujemo? Novac? Milijarde dolara dobiju neke zemlje, koje su po papirima mnogo dalje od EU, ali su bliže po srcu, što se u praksi pokazalo značajnijim.

Je li gornje razmišljanje na liniji povećavanja nestabilnosti zemlje, kome je namijenjen upozoravajući ton Predsjednika države, o kome piše g. Vukov?

Sumnje u skriven nacionalni interes

Budući da države-nacije imaju svoje nacionalne interese nekoliko riječi o tome: Njemačka profesorica politologije uvjerava Nijemce da su vrlo sumnjivi Francuzima i Englezima zbog toga, što upitani za njemački nacionalni interes, odgovaraju, da je to napredak EU-a. Da oni nemaju drugi njemački nacionalni interes, ne želi im se vjerovati, pa u konačnici zaključuju da Nijemci žele veliku EU da bi je, kao gospodarski najjači, kompletnu podjarmili svojim interesima, pa je njihov oprez u vezi s Nijemcima, koji, dakle, skrivaju svoj nacionalni interes, još veći.

Postavite li pitanje našim političarima, koji zaobilaze riječ Hrvatska, pa govore »ova vlada«, koji su nacionalni interesi »ove zemlje«, dobit ćete slične odgovore, kao da ste pitali Nijemce: cjelovitost BiH, demokratizacija SRJ, mir u Makedoniji i sloboda Kosova! Hrvati u BiH i nisu naš problem, čime potičemo njihovu frustraciju i izazivamo ih na neželjene postupke i rušimo sporazume, koje smo potpisali o posebnim odnosima, pa ne možemo kritizirati one koji idu u posebne odnose izvan tog sporazuma. Govorimo o pravnoj državi, a kršimo Ustav, kao i susjedi, koji su to unovčili.

Kako je to s državama oko nas?

Mađari vide svoje nacionalne interese u tome, da svojoj nacionalnoj zajednici u susjednim državama dadu posebna prava, ne pitajući za to vlasti susjednih država. Nisam čuo, da se u nas bilo tko o tome oglasio, te je li time povrijeđen naš nacionalni interes.

Nama se mrkva samo pokazuje, a drugima daruje

Jugoslavenski ministar za nacionalne i etničke zajednice Rasim Ljajić reagirao je dva dana nakon najave takvog zakona u Madžarskoj, kritikom da se time pravne norme u jednoj državi primjenjuju u drugoj državi, osim u Austriji. Time on štiti pravne norme u svojoj državi, dakle i nacionalni interes.

Ili, beogradski analitičar Teokarević navodi: Koštunica i Putin svojim susretom napravili su predstavu svaki za svoju zemlju, ali kao što se za vrijeme takvih predstava uobičajeno radi, na njima se uporno prezentiraju nacionalni interesi uz pokušaj da se u skladu s time nešto i postigne. To traje uporno dok se nešto i ne postigne.

Čini se, da nama valja ukloniti atribut nacije, upravo da bi se tako odrekli svojih nacionalnih interesa, da bi brigu o njima prepustili drugima i sami postati – drugi.

Pritisak se ostvaruje gospodarskom krizom koja je posljedica i izolacije, a mrkva se nama samo pokazuje, dok se drugima nekritično daruje.

A želi li se stabilnost »zemlje«, ne može se od Hrvata tražiti da imaju zahtjeve kao Nijemci, jednake pravno-političke poglede kao Francuzi, a da se na štetu, koja im se zbog toga događa, prave – Englezi.

Dubravko Heinrich

Autor je profesor iz Karlovca