Jutarnji list: 04. 07. 2001.

U kakvoj je vezi naša Prevlaka sa srpskim suncokretom?

Piše: Sanja Modrić

Ivan Šuker, saborski zastupnik HDZ-a kojega prva opozicijska stranka smatra svojim najizvrsnijim ekonomskim stručnjakom, dao je intervju Novom listu u kojem je izjavio da "još nije vrijeme" za poslove s Jugoslavijom. Nije, kaže, zato što još nije poznata sudbina tisuću i pol nestalih Hrvata, jer nisu apsolvirana pitanja Prevlake i ratne odštete te zato što Hrvatska mora aspirirati prema zapadnom tržištu, a ne prema tehnološki zaostaloj SRJ.

Šukerova upozorenja zazvučala su kao promptna reakcija na javni poziv novog srbijanskog premijera Zorana Đindića i tamošnjeg ministra financija Božidara Đelića hrvatskim tvrtkama koje imaju slobodnog kapitala da konkuriraju za kupovinu udjela u 7.000 poduzeća u Srbiji, gdje upravo počinje privatizacija državne imovine. Beogradski poziv Hrvatima upućen je s Europskog ekonomskog summita u Salzburgu, gdje je gostovao i naš predsjednik Stipe Mesić.

Treba li, dakle, ili ne treba trgovati s Jugoslavijom?

Je li HDZ - sa svojim stavovima o ekonomskom sanitarnom kordonu prema istočnom susjedu i bivšem agresoru - ostao jedini autentični zaštitnik hrvatskog ponosa i čuvar zadnje obrambene linije nacionalnih interesa? Ili, drugim riječima, jesu li hrvatske vlasti koje potiču otvaranje prema SRJ, zatim predsjednik države koji se sastaje s premijerom Srbije, i stotine domaćih tvrtki koje rade sa srbijanskim partnerima stvarno zlodusi koji će svoju mater prodati za šaku profita zarađenu s one strane Dunava? Posve je očigledno da Šuker i HDZ žele potaknuti upravo takva pitanja unutar hrvatskog biračkog tijela, ali rekli bismo da je za takvu vrstu hinjene patetike vrijeme nepovratno prošlo.

Jučer, samo dan nakon HDZ-ovog prijekora hrvatskim "zabludjelim ovcama", koje će se sigurno i odazvati Đindićevom pozivu, Slobodan Milošević prvi put je, naime, sjedio u haaškoj sudnici pred Carlom Del Ponte, vijećem Tribunala i kamerama svih svjetskih televizija, tamo gdje se stvarno malotko nadao da ćemo ga ikad u životu vidjeti. Neočekivano haaško suđenje balkanskom krvniku počelo je, međutim, na posve očekivan način: najskuplji optuženik na svijetu nadmeno je osporio legitimitet Međunarodnog suda za ratne zločine, a na pitanje suca Richarda Maya želi li da mu se, kao što nalaže procedura, pročita optužnica, odgovorio je: To je vaš problem.

Nema nikakve sumnje da će, nakon jučerašnje zabavne uvertire, proces u Haagu vrlo brzo ozbiljno krenuti prema supstanci strahotnih ratnih zbivanja u bivšoj Jugoslaviji. Proširenje optužnice za ratove u Hrvatskoj i BiH, koje je najavila Carla Del Ponte, te činjenica da će i Milošević morati propjevati, stavljaju HDZ u vrlo neugodnu poziciju. Kao što, naime, Milošević možda još ne uviđa da je on sam postao isključivo vlastiti problem, budući da se današnja Srbija želi na svaki način što prije riješiti njegove zloglasne egide, tako izgleda ni čelnici HDZ-a ne uviđaju da će suđenje voždu staviti u realan kontekst i ulogu njihove stranke u Miloševićevoj eri.

Ako i ne sam Slobodan Milošević, svjedoci u Haagu sasvim će sigurno neugodno podsjetiti na nešto tako notorno kao što je činjenica da je - tijekom cijelog rata s Jugoslavijom - upravo tadašnja HDZ-ova vlada opskrbljivala agresora hrvatskom naftom, organizirala tajne sastanke s Miloševićevim dužnosnicima, i paktirala s Miloševićem po pitanju Bosne i Hercegovine. Kako li će tada Šuker i njegova stranka objasniti biračima da je ravno veleizdaji što Pliva danas, šest godina poslije rata, prodaje svoje lijekove Srbima, što Varteks šalje odijela u SRJ, što Agrokor želi od njih uvoziti suncokret, a neka tvrtka iz Samobora brušeni kristal!?

Zato je možda bolje da HDZ ne petlja trgovinu s nestalima, uvoz i izvoz s Prevlakom, a ratnu odštetu s kupovinom srpskih dijelova za kombajne. Hrvatska vlast i dalje treba tražiti nestale, tvrdo inzistirati na ratnoj odšteti i vraćanju Prevlake, ali našim se tvrtkama očigledno isplate poslovi koje sklapaju sa SRJ i nije im potrebna ničija, pa ni HDZ-ova arbitraža kad na te ugovore stavljaju svoje potpise. Još je manje pametno što je ta stranka objeručke nudi prije nego što je o vlastitim poslovima s Miloševićevom SRJ dala javnosti one važne odgovore.