Vjesnik: 06. 07. 2001.

Može li otvorena rasprava među liberalima dovesti do raskola?

Liberali će se i ove subote »čerupati«, ali njihove razlike više nisu tako dubinske da bi mogle još jednom izazvati raskol, sličan onome kad je Gotovčeva frakcija otišla i osnovala vlastitu stranku, LS / Budiša je za liberale još uvijek takav moralni autoritet da ni onaj drugi - okrnjen politički - ne može prouzročiti odlazak s čelne pozicije

ZAGREB, 5. srpnja - Filozof i političar dr. Ivan Čehok javno se i jasno, baš onako liberalno kako zna, tjedan dana prije sjednice Velikog vijeća HSLS-a, založio da se stranka podvrgne procesu pomlađivanja i političkog preustroja. »HSLS ne smije biti stranka karizmatskog vođe u kojoj će sve počivati na jednoj osobi, već moramo postati, vertikalno i horizontalno, dobro ustrojena birokratska organizacija, što bi stranke trebale biti«, rekao je Čehok.

Svoj će politički zahtjev ovaj utjecajni liberal vjerojatno i službeno ponoviti pred svojim stranačkim prijateljima, na subotnjoj sjednici Velikog vijeća HSLS-a, u zagrebačkom Europskom domu. Kao i mnogo puta do sada, taj će politički stav izvanliberalni krugovi vjerojatno protumačiti kao novi sukob »mladih liberalnih lavova« sa svojim vođom ili, barem, s »liberalnom gerontokracijom«.

Doduše, i sam svjestan mogućnosti takvog iščitavanja rasprave o novim, ili barem drukčijim idejama, Čehok pokušava dodatnim pojašnjenjem preduhitriti takva »tumačenja«, koja u pravilu završavaju zaključkom o navodnim raskolima u HSLS-u. Priznajući kako mu je Dražen Budiša neupitan politički uzor, dr. Čehok nastavlja: »To je rijedak naš političar s jasnom osobnom životnom okosnicom, u kojoj se prepoznaje i patnja i stradanje, ali i ljudsko dostojanstvo. To je doista čovjek koji ne zna lagati, prešućivati i nikada se neće odreći prava na svoje mišljenje, bez obzira na moguće trenutne političko-pragmatične sankcije ili posljedice u javnosti«.

Njegov je politički stav, i o stranci i o predsjedniku, jasan, pa ipak, na sjednici Velikog vijeća HSLS-a, na kojoj će predsjednik Budiša podnijeti dva izvješća - o radu stranke i o rezultatima lokalnih izbora, Čehokova načelna rasprava može otvoriti Pandorinu kutiju iz koje će prokuljati i neka druga nezgodna pitanja o izbornoj krivnji i izbornim zaslugama, o slavnoj prošlosti i neizvjesnoj budućnosti HSLS-a. Može se, također, očekivati sudar dviju ideja o načinima kako izaći iz političke krize. Neće biti neočekivan ni prijedlog o potrebi novog ustroja stranke niti će se, u sklopu toga, izbjegavati pitanje eventualne odgovornosti čelništva HSLS-a, pa i samog Budiše, za nepobitan politički pad najstarije stranke u demokratskoj Hrvatskoj.

No, ono u što je teško zasad vjerovati su prognoze zlogukih proroka da će i sama rasprava o škakljivim pitanjima automatski dovesti do raskola stranke (kojega, ovaj put, ne bi preživjela) i odstupanja Budiše s predsjedničkog mjesta. Liberali će se i ove subote »čerupati«, ali njihove razlike više nisu tako »dubinske« da bi mogle još jednom izazvati raskol, sličan onome kad je Gotovčeva frakcija otišla i osnovala vlastitu stranku, LS. Budiša je za liberale još uvijek takav moralni autoritet da ni onaj drugi - okrnjen politički - ne može prouzročiti odlazak s čelne pozicije.

Činjenica je da unutar HSLS-a postoje dva krila, jedno koje je, uvjetno rečeno, državotvornije, i drugo, kozmopolitskije. Međutim, predstavnici tih dvaju polova istog liberalnog tijela uvijek su mogli otvoreno iskazivati svoja različita politička stajališta bez posljedica. U HSLS-u se, naime, groze »demokratskog centralizma«.

Budiša će na čelu stranke vjerojatno ostati dok to bude sam želio, odnosno do onog političkog časa u kojemu će vlastitom prosudbom zaključiti da je postao balast stranke. Smatra se kako taj trenutak još nije došao. Možda upravo zato što u politici moraju postojati i »moralne vertikale«, ma kako rijetke, i ma kako neuspješne bile.

Uostalom, sam je Čehok odgovorio zašto sedamdesetak članova Velikog vijeća ove subote sigurno neće tražiti ostavku svog predsjednika, iako statutarno to mogu. »Uvjet opstanka u hrvatskoj politici je muljanje i traženje izgovora, izlika i opravdanja, biti prevrtljiv, prilagođavati se okolnostima, tražiti trenutne saveznike, ugađati svoj lik i djelo prema onome što javnost želi čuti. Osobe s jakim identitetom, poput Budiše, postaju previše principijelne, previše ukočene, njihova se sloboda shvaća kao eksces ili kao nekakva taština i oholost.« Liberali su u stupici!

Budišinom su zaslugom, makar u njegovoj sjeni, u prošlom desetljeću narasli »neki novi klinci«, od Ivana Čehoka pa do Đurđe Adlešić. Jesu li oni spremni, ili uopće žele, preuzeti liberalnu palicu od onoga tko je »previše principijelan, tko ne mulja, tko se ne prilagođava okolnostima...«.

Aleksa Crnjaković