Slobodna Dalmacija: 09. 07. 2001.

Prezir prema javnosti

Nejasno je zašto vlada nije zatražila podršku javnosti, koja je potrebnija od priznanja Europe

Piše: Duško ČIZMIĆ MAROVIĆ

Hrvatska je Vlada donijela odluku da postupi po zakonu i da odmah počne proceduru izručenja dvojice hrvatskih generala Haaškom tribunalu.

Što je u toj odluci neosporno, a što sporno? Zanimaju me načela, pa ostavljam po strani praktične posljedice koje bi mogle proizići iz pada ove vlade ili iz blokade cesta u jeku sezone. Neosporivo je da Vlada mora postupati po zakonu: uspostava pravne države interes je iznad svih drugih, posebice u Hrvatskoj, nakon tolikih desetljeća u kojima su najrazličitiji mogući spasitelji ovog naroda imali jednu jedinu zajedničku crtu: prezir prema zakonima.

Dva lica rata

Neosporno je, vrijeme je da ratni zločini budu procesuirani i ako su ih počinili pripadnici pobjedničke vojske: general Norac prvi je pobjednički general izveden pred sud pod optužbom za ratni zločin! Zašto Hrvati moraju prednjačiti? Malen smo narod, a hoćemo slobodu: i radi svoje prošlosti i radi svoje budućnosti, i kao primjer svijetu i za veću slavu Božju! A osobito radi digniteta Domovinskog rata.

Neosporno je da su u Domovinskom ratu počinjeni i zločini: ne proizlazi to samo iz izvještaja, priznanja, istražnih radnji i slično, već iz dvaju lica Domovinskog rata, dviju vrsta ciljeva, javnih i tajnih. Za tajne se ciljeve — etničko čišćenje Hrvatske i pripajanje dijela BiH — već po naravi stvari nije moglo boriti bez zločina. A što ti ciljevi nisu ostvareni, ne može biti dovoljan razlog šutnji i mirenju sa zločinima.

Neosporno je da smo za ratne zločine odgovorni svi, a da krivnju snose pojedinci. Stoga je procesuiranje ratnih zločina nužno ne samo radi individualizacije krivnje, već i radi stjecanja svijesti o odgovornosti sviju nas i za ono što je učinjeno i, osobito, za ono što je propušteno.

Neosporno je da su i oni koji su ratne zločine naređivali izvršavali i prikrivali — ratni zločinci, dakle, ljudi. Ako su ljudi, imaju pravo da im bude oprošteno. Da bi im bilo oprošteno, moraju proći "pokoru" — zakonom zapriječenu kaznu. Zločinci, dakle, imaju pravo na kaznu, i u tome smo im dužni pomoći. Dakle, ne samo ako su izgubili ruku ili nogu već i ako su izgubili dušu. Tim najnemoćnijim treba pomoći i protiv njihove volje. Kada će naši biskupi već jednom to jasno i glasno reći?

Što je sporno? Ponašanje Haaškoga suda, osobito Carle del Ponte. Prava glavne tužiteljice Ujedinjenih naroda podrazumijevaju vjerodostojnost njezine moralne dosljednosti, uravnoteženost njezinih političkih procjena i duhovno utemeljenje u najvišim civilizacijskim vrijednostima. Sagledavajući svu težinu njezine odgovornosti, napisao sam ovdje, nadati se je da neće prevladati osobna njezina taština, tj. precjenjivanje vlastite uloge na račun pravde. Ipak, Carla del Ponte usudila se na nešto jedva zamislivo: javno reći "da je Franjo Tuđman živ, protiv njega bi bila podignuta optužnica". Kao u onom vječnom vicu — gospodin Bog umislio da je Carla del Ponte i priveo Tuđmana!

Sporno je što Hrvatska nije tražila da Carla del Ponte zbog toga bude smijenjena jer pod tim okolnostima ne možemo nastaviti suradnju s Haagom! Ali ne samo da to nije bilo realno očekivati - u našim se prilikama ovo zaoštravanje mora doimati smiješnim! No pravo svake osobe na zaštitu temelj je vladavine zakona. Kako u nas stoji s tim pravom? Na stranu što se broj suvišnih ljudi — tzv. nezaposlenih — kod nas toliko dugo povećavao da je današnja snaga našeg društva da se nosi s vlastitim problemima sasvim upitna! O drugome je ovdje riječ: o kršenju osnovnog civilizacijskog tabua — poštovanja umrlih. Sve se vraća: za svojeg glavnog suradnika, ministra obrane, Tuđman je odabrao čovjeka koji se pročuo time što je nakon Titove smrti Titovo ime napisano na svinju. (Ohrabreni tim velikim primjerom javili su se i drugi, kao na primjer Antun Vrdoljak koji je u toj svečanoj prilici "otvorio šampanjac".) Tuđman je potom dopustio rušenje tisuća spomenika mrtvima.

Kršenje tabua

Taj duh traje: kandidatkinja za ministricu pravosuđa Ingrid Antičević u Saboru izjavljuje da mrtvi u Jasenovcu nisu osobe! A sve se to zbiva u civilizaciji utemeljenoj na herojstvu Antigone koja pokapa svojeg brata, premda je izdajnik domovine i premda je kralj to zabranio pod prijetnjom smrti. Jer Antigona se pokorava božjem, a ne ljudskom zakonu, ne samo da svoju dušu spasi već i radi duše svoga brata koji je smrću izmakao zakonima ljudi. Riječju, ne može se smatrati slučajnim što se cijela Europa i pola Hrvatske šegačilo s Tuđmanovom smrću - za razliku od Titove. Ali ovdje se ne radi o Tuđmanu, ni o slavljenju njegova lika i djela, ni o "detuđmanizaciji", ovdje je riječ o nama današnjima.

Ako se i naši i haaški dužnosnici tako ponašaju prema umrlima, kako li će tek prema živima? Za Blaškića znamo. Kakav može biti odnos prema Gotovini? Ako je istina da se generala Gotovinu optužuje za "prekomjerno bombardiranje Knina", onda je to izvan pameti svakome tko je ikada bio u Kninu i Vukovaru, posebno nakon ovog rata, i svakome tko zna koliko je poginulih bilo u oslobađanju Knina 1945! General Gotovina je ratni zločinac jer je precijenio srpsku hrabrost?!?

Ali ono najspornije u odluci Vlade jest činjenica da je prezir prema zakonu zamijenila prezirom prema javnosti. Jer ako Vlada zaslužuje priznanje što se nasuprot svim pritiscima oporbe i HSLS-a odvažila ponašati zakonito, ostaje potpuno nejasno zbog čega ranije nije potražila podršku većinske javnosti za suđenje u Hrvatskoj, podršku koja joj je potrebnija od priznanja Europe. Naime, ako tu podršku ne dobije, ionako će pasti. Ali ako je i ne zatraži, doći će na glas kao kvislinška.