Ostavku sam dao zbog neslaganja sa stavom HSLS-a - objasnio je zamjenik premijera dr. Goran Granić dan nakon burne sjednice Vlade, na kojoj su, uz njega, ostavke podnijeli HSLS-ovi ministri Radoš, Fižulić i Kraljević. Granić je jedini HSLS-ov član Vlade koji je glasovao za Vladin stav da treba postupiti prema Ustavnom zakonu o suradnji s Haaškim sudom i aktivirati prispjele optužnice, a koji je uz to dao ostavku. Ministar Tušek također je glasovao za Vladin stav, ali nije podnio ostavku.

- Taj je stav članovima Vlade prenio ministar Jozo Radoš. No, ostavku sam podnio odmah nakon što je Radoš dao tu informaciju i, dakle, prije nego što se glasovalo o konačnome stavu Vlade. Odmah sam rekao da ostavku dajem zato što se ne slažem s odlukom HSLS-a.

- Već sam u subotu ujutro na sastanku Velikog vijeća HSLS-a stranci dao svoj mandat na raspolaganje, ali ne zbog njezina odnosa prema Haagu, nego općenito zbog ponašanja HSLS-a kao koalicijskoga partnera prema Vladi, zbog odnosa između izvršne i zakonodavne vlasti. Mislio sam se konačno opredijeliti kad vidim ima li Vlada potporu koalicijskih zastupnika ili ne. No, odlučivanje o Haagu ubrzalo je moju odluku.

- Oni su ostavke dali zato što su se našli u procjepu između stava Vlade i stava vlastite stranke. No, ni oni se ne slažu sa stavom HSLS-a, a kako ne bi nastao raskol u stranci, ostavljena im je mogućnost da u glasovanju ostanu suzdržani. Tako su postupili Radoš i Fižulić, a ministar Kraljević jedini je glasovao protiv Vladina stava jer do njega nije na vrijeme stigla informacija da može ostati suzdržan u glasovanju o odluci Vlade. Nijedna ostavka nema izvršnu snagu dok je ne prihvati premijer i dok je zajedno s premijerom ne potpiše i predsjednik Sabora. Ivanišević je još uvijek ministar, sve dok ga Sabor ne razriješi dužnosti. Trajanje ministara stvar je odluke saborskih zastupnika.

- Na momente sam u ljutnji čak vikao. S kojim se pravom od toga sad čini moralna dilema, kao da je itko od nas sretan što mora dići ruku za aktiviranje optužnica? S kojim nas pravom netko dovodi u situaciju da se moramo opredjeljivati kao da je posrijedi naše slaganje ili neslaganje s optužnicama? Vlada mora provoditi Ustavni Zakon o suradnji s Haaškim sudom dok je taj zakon na snazi. Zakon je donio HDZ, koji sad traži da ga ne provodimo. Taj HDZ-ov zakon ne ostavlja nam mogućnost da raspravljamo o meritumu optužnice. Vlada ne može postupati mimo Zakona, a da je odlučila ne provesti ga, odvela bi zemlju u izolaciju. Na to nitko od nas nema pravo.

- Na šutnju nas obvezuje važeća pravna procedura. Nakon što je dobila optužice, Vada je iskoristila pravo prigovora. Osobno sam pismo s prigovorima odnio u Haag i 18. lipnja razgovarao s tužiteljstvom. Odgovor je stigao prošloga petka i osobno ga je donijela Carla del Ponte. Svi su u obavezi čuvati u tajnosti sadržaj optužnica dok one nisu aktivirane. Nakon naših razgovora s Carlom del Ponte u Zagrebu počelo je zamagljivanje stvari, počelo je pozivanje na moralnost, pri čemu se htjelo prijeći preko činjenice da je slaganje ili neslaganje s nekim navodima optužnice problem koji se može riješiti samo po pravilima Suda. Da je Vlada u subotu navečer donijela drukčiju odluku, za neko vrijeme ona bi se ipak morala podvrgnuti pravilima suradnje s Haagom, samo što bi u međuvremenu nastupile teške posljedice za Hrvatsku. Vlada je iskoristila sve mogućnosti do odgovora Haaga na njezine prigovore, a sada je na Vladi i Saboru da podupru borbu za istinu o ratu u Hrvatskoj pred samim Haaškim sudom.

- Mogu jedino očekivati da će u odlučivanju o tome prevagnuti razboritost i mudrost, da će razum nadvladati emocije i da će svi biti na razini odgovornosti. U protivnom, nastupit će teške posljedice, jer bi mnoge važne odluke na nekoliko mjeseci bile blokirane. U pitanje bi se doveli rebalans državnoga proračuna i reforma proračunske politike, stale bi i druge reforme. Svatko tko sada igra dvoličnu igru, a pritom posebno mislim na HDZ, tko igra na kartu domoljublja, radeći zapravo protiv interesa Hrvatske i hrvatsku politiku izjednačava s Miloševićevom.