Jutarnji list: 10. 07. 2001.

MEDAČKI DŽEP Ujedinjeni narodi su još 1994. godine sastavili izvještaj o ofenzivnoj akciji Hrvatske vojske u okolici Gospića

Prema tvrdnjama UN-a, vlada HDZ-a htjela je Ademija izručiti Haagu jer je Albanac

Izvještaj UN-a iz 1994. o Medačkom džepu nije nikog iz HV-a označio kao izravnog krivca. Spominjući Ademija među odgovornima po zapovjednoj funkciji, UN ocjenjuje da bi ga hrvatska vlada spremnije izručila Tribunalu, nego drugog časnika ‘koji je Hrvat i politički omiljen’

Pišu: Sanja Despot i Snježana Pavić

Premijer Ivica Račan jučer je obećao da će država pomoći generalu Rahimu Ademiju ako se potvrdi da je na haaškoj optužnici, jer mu je dosad samo naštetila. - Želio bih naglasiti da je general Ademi zakinut. Tužiteljstvo je tražilo da razgovara s njim, no bivša vlast mu je to branila - rekao je premijer Račan.

Odgovornost za Medački džep najčešće se pripisivala Mirku Norcu, koji je u to vrijeme zapovijedao 9. gardijskom brigadom, no Carla Del Ponte u veljačije objavila da su za njegovo procesuiranje odgovorni hrvatski sudovi, kako za događaje u Gospiću 1991., tako i u vezi s bilo kojim drugim zločinima od 1991. do 1995.

Ademi - žrtveni jarac

General Ademi nikad nije imao prilike objasniti svoju ulogu u akciji oslobađanja Divosela, Čitluka, Počitelja i Medaka u rujnu 1993. godine. U to je vrijeme bio vršitelj dužnosti zapovjednika Zbornog područja Gospić. Tužiteljstvo je u lipnju 1998. zatražilo razgovor s Ademijem o Medačkom džepu, a prvi zahtjev Hrvatskoj za dostavu dokumenata o toj operaciji upućen je u kolovozu 1997., dva mjeseca nakon što je Tužiteljstvo formiralo posebni tim istražitelja za Medački džep.

Desetak dana nakon akcije Ademi je smijenjen zajedno s Milom Kosovićem, koji je tada bio zapovjednik Domobranske bojne u Gospiću. Državni vrh bio je pod snažnim pritiskom međunarodne zajednice zbog izvještaja Unprofora koji je nakon povratka zatekao potpuno uništena sela. Objavljeno je da je Ademi smijenjen nakon istrage koju je proveo MORH. No, činjenicaje da Ademi i Kosović nikad nisu bili saslušani u sklopu te istrage, a pitanje je da li je ona uopće bila provedena.

Jučer smo u Ministarstvu obrane zatražili informacije o istrazi, no odgovor nismo uspjeli dobiti. Na zahtjev iz Haaga da im se dostave materijali o istrazi, svojevremeno je odgovoreno kako nikakve istrage nije bilo.

Još 28. prosinca 1994. UN-ova komisija eksperata, poznatija kao Bassiounijeva komisija, uputila je izvještaj Vijeću sigurnosti. Konstatirali su niz kršenja humanitarnog prava: ubojstva, mučenja, namjerno uništavanje i pljačkanje imovine.

Međutim, preporučili su optuživanje dvojice časnika tek za ratne zločine prekomjernog uništavanja i prisvajanja imovine, a ne za ubojstva i mučenja jer, kako je navedeno, nitko nije identificiran kao izravno odgovoran za te zločine. "Nije ustanovljen prepoznatljiv obrazac zločina da bi zapovjednik mogao biti smatran kazneno odgovornim prema načelima zapovjedne odgovornosti", ističe se u izvještaju.

Već i UN-ovi eksperti tvrde da je hrvatski državni vrh Ademija vjerojatno namjerno žrtvovao: ne spominjući mu ime, u izvještaju navode da je hrvatski časnik, koji je bio odgovoran za akcije hrvatskih snaga, smijenjen ubrzo nakon završetka akcije. "To, kao i njegovo albansko porijeklo, ukazuje na to da su hrvatske vlasti spremnije predati njega Međunarodnom tribunalu, nego drugog časnika koji je hrvatskog porijekla i politički više omiljen", ističe se u izvještaju.

Spaljena zemlja

UN-ovi eksperti ocjenjuju da razaranje nije moglo biti opravdano legitimnom vojnom akcijom: "Stotine kuća i drugih zgrada je uništeno, većina životinja je pobijena ili odvedena, doslovno sva osobna imovina je uništena ili opljačkana, sva vozila i poljoprivredni strojevi su uništeni ili odvedeni, stogovi sijena su zapaljeni a brojni bunari zagađeni. Uništenjeje bilo potpuno".

Akciju oslobađanja Medačkog džepa HV i specijalna policija započeli su 9. rujna 1993. u 6 sati ujutro. Prema podacima srpske strane, u Medačkom džepu ubijeno je ili nestalo 88 osoba. Još 17. rujna 1993. hrvatska strana predala je Srbima 52 tijela stradalih. Nakon ulaska na to područje 17. rujna Unprofor je pronašao 18 tijela, a naknadno su pronađena još tri.

Deset zarobljenih srpskih vojnika hrvatska strana predala je srpskoj 19. prosinca 1993., a srpskoj stranije predano i desetak staraca koji su bili evakuirani u motel Zagreb u Karlobagu. Za 11 tijela koja su haaški istražitelji u travnju 2000. pronašli u Obradović Varoši u Gospiću također je utvrđeno da pripadaju žrtvama Medačkog džepa.

Komisija UN-a 1994. nije poimenice predložila koga treba kazniti

Bassiounijeva komisija je objasnila zašto nije predložila da se zbog Medačkog džepa ikoga kazni zbog izravne kaznene odgovornosti, kao ni po načelu izravne ili neizravne zapovjedne odgovornosti.

“Kad je riječ o ratnom zločinu, bez obzira na to koliko se nečija odgovornost činila očita, svaka je analiza besplodna ako mu se ne može pripisati specifična pravna odgovornost”, kaže se u izvješću.

“Trenutno je nemoguće utvrditi izravnu zapovjednu odgovornost zapovjednika koji bi planirao, naredio, počinio ili pomogao u provedbi takvih zločina, te se moramo koncentrirati na tzv. neizravnu zapovjednu odgovornost.”

Dokazivanje zapovjedne odgovornosti uvijek ovisi o okolnostima. U slučaju nepostojanja pisanih naredbi za izvršenje zločina ili nepostojanja svjedoka koji bi o izdavanju takvih naredbi mogli pouzdano svjedočiti, dokaz o zapovjednoj odgovornosti može biti samo izveden na osnovi vrlo jasnih i uvjerljivih obrazaca.

Komisija nije ustanovila uvjerljivi opći obrazac koji bi dokazao da su stradali u Medačkom džepu ubijeni u sklopu planirane namjere.