Vjesnik: 10. 07. 2001.

Europa priznala: Jugoistoku smo puno obećavali, malo dali

Franco Bérnabe na konferenciji u Rimu o ulaganjima u jugoistok Europe rekao: »Krajnje je vrijeme da se prestane s ovim konferencijama i institucijama o Balkanu, već treba krenuti u konkretnu realizaciju projekata u zemljama kojima se do sada samo obećavalo, a malo toga ispunjavalo«

RIM, 9. srpnja (Od Vjesnikove dopinisnice) - U ponedjeljak je talijanski Nacionalni institut za vanjsku trgovinu (ICE) organizirao konferenciju na temu »Izazovi, šanse i regionalna strategija za Balkan«. Sastanak je održan godinu dana nakon regionalne konferencije donatora za jugoistok Europe, koja je bila u ožujku 2000. godine u Rimu u palači Colone.

O investicijama za gospodarsku obnovu Balkana raspravljali su predsjednik ICE-a Fabrizio Onida, generalni direktor ICE-a Gioacchino Gabbutti, zamjenik ministra za proizvodnju Adolfo Urso, zamjenik specijalnog koordinatora Pakta stabilnosti za jugoistočnu Europu, Don Kursch, koodinator Talijanske udruge poduzetnika za jugoistočnu Europu i Mediteran Franco Bérnabe, Rory O"Sullivan, specijalni predstavnik Svjetske banke za jugoistočnu Europu.

»Europa je odlučila da počne sa sređivanjem stvari u svojoj vlastitoj kući«, izjavio je Armando Varicchio, savjetnik za diplomaciju predsjednika Europske komisije, Romana Prodija. Govorilo se o investicijama namijenjenim za Albaniju, Makedoniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Jugoslaviju, Bugarsku i Rumunjsku. Naglašeno je da se svaka zemlja treba individualno tretirati. Europska komisija Pakta stabilnosti za jugoistočnu Europu je odredila novi investicijski paket u iznosu većem od 10 milijardi eura u budućih šest godina za razvoj tih zemalja. Ono što je prioritetno riješiti u zemljama jugoistočne Europe je privatizacija da bi se točno znalo tko je vlasnik čega kao i otvoreno tržište na cijelom teritoriju. Najveći dio tih investicija je namijenjen za obnovu infrastrukture. Zamjenik ministra za proizvodnju Adolf Urso je naglasio da sve te zemlje koje su geografski bliske Italiji trebaju što prije ući u Europsku uniju. Jedan od načina povezivanja s Europom je i investiranje u autoputove, željezničke pruge koji će odmah direktno povezati jugoistočnu Europu sa ostalim dijelom europskog teritorija. Specijalni koordinator Pakta stabilnosti Don Kursch je naglasio da je financiranje 34 projekta studija koje se odnose na investicije za infrastrukturu kompletno završeno.

Šest projekata od kojih su dva u Hrvatskoj, još uvijek čekaju na tehnička rješenja problema. Za sljedeću godinu je određeno 60 milijuna eura za Hrvatsku što je tri puta više nego prošle godine. Armando Varacchio savjetnik za diplomaciju predsjednika Europske komisije Romana Prodija je izjavio za »Vjesnik«: »Hrvatska je definitivno najrazvijenija zemlja u regiji s minimalnom inflacijom. U listopadu se očekuje potpisivanje sporazuma o pridruživanju Europskoj uniji. Jedino zabrinjavajuće je visoki postotak nezaposlenosti koji je 23 posto, ali se nadam da će 60 milijuna eura koji su određeni za sljedeću godinu pomoći Hrvatskoj da riješi taj problem«.

Ponovo je upućen poziv na političku i gospodarsku suradnju zemalja u regiji. »Europska unija je napravljena da ujedinjuje zemlje, a ne da ih razdvaja«, izjavio je Armando Varecchio. Dosta se pričalo o situaciji u Jugoslaviji kao i spremnim investicijama koje ih čekaju nakon što su izručili Miloševića Haaškom sudu. Ni Hrvatska nije zaboravljena - »Vlada iz Zagreba je bila jedan od najboljih partnera i temelj Pakta stabilnosti u regiji«, izjavio je dužnosnik Pakta stabilnosti, Don Kursch.

Zasjedanje je završio Franco Bérnabe koji je izjavio: »Krajnje vrijeme je da se prestane s ovim konferencijama i institucijama o Balkanu, već treba krenuti u konkretnu realizaciju projekata u zemljama kojima se do sada samo obećavalo, a malo toga ispunjavalo«.

Veliko zanimanje talijanskih gospodarstvenika

Veliki interes talijanskih tvrtki za sudjelovanje u obnovi i izgradnji Balkana. Italija ponovno vidi sebe u vodećoj ulozi. Više od 400 predstavnika raznih tvrtki prisustvovali su ovoj konferenciji. U zajedničkim tvrtkama zapošljavala bi se lokalna radna snaga koja je mnogo jeftinija. Više govornika je naglasilo da se ne ide samo da se pokupe sigurni novci, već da se ide na vlastita ulaganja koja ponekad mogu biti rizična, ali se najčešće isplate u dugoročnom razdoblju.

Sanja Mihaljinac