ZAGREB, 10. srpnja - Dva ministarska glasa »protiv«, dva »za« i jedan suzdržan - je li takvo glasovanje liberalnih ministara u Vladi u povodu haaških optužnica slika u malom pravog stanja unutarstranačkih odnosa u HSLS-u ili je ipak riječ o »razbarušenim pojedincima«, koji u konačnici ipak glasuju po svojoj savjesti, a ne po stranačkoj direktivi? Može li razilaženje liberala o vrućem pitanju haaških optužnica dovesti do velikog rascjepa HSLS-a, koji on ne bi preživio?

U prošlom je desetljeću ta relativno mala, ali politički izuzetno važna politička stranka preživjela teška iskušenja: i izlazak Gotovčeve frakcije, i koaliranja nekih ogranaka s HDZ-om, čemu su se mnogi liberali oštro suprotstavljali, i Splitski sporazum o koaliranju sa SDP-om, zbog kojega je snažna, makar neformalna frakcija, umalo okrenula leđa Draženu Budiši, i relativan izborni neuspjeh na prošlim lokalnim izborima. Svaki je od tih događaja rasplamsao strasti i pojačao nezadovoljstva, ali ipak nije bitnije poremetio unutarstranačke odnose ni jače potaknuo frakcijske sukobe. Iako je ovoga puta HSLS na najvećoj kušnji, jer se radi o dvostrukom testu - i opstanku u koaliciji i rješenju haaškog pitanja - ipak je realno pretpostaviti da će stranka i iz te kušnje izaći »u komadu«. Naime, jednoglasno glasovanje na sjednicama Velikog i Malog vijeća pokazalo je da je u kriznim okolnostima i kad se radi o bitnim nacionalnim pitanjima, liberalno čelništvo složno. Tako tešku političku odluku, kakva je ova o nesuradnji s Haagom, ako se optužbe temelje na političkim kvalifikacijama o genocidnosti Hrvata, nije lako donijeti, jer ona može izazvati, i za naciju i za samu stranku, nesagledive neželjene posljedice - od pucanja osovine SDP-HSLS, odnosno izlaska liberala iz Vlade i lomova u HSLS-u do političkog kaosa.

Svi koji poznaju Dražena Budišu uvjereni su da nisu točne pretpostavke da je on samo tražio dovoljno jak razlog za izlazak iz tijesne koalicijske kože u koju se samovoljno uvukao, potpisujući Splitski sporazum o koaliranju sa SDP-om, ideološkim neistomišljenikom. Više je puta Budiša isticao, makar je pitanje jesu li mu vjerovali, da njegova stranka ne ruši koaliciju, ali se u njoj ne želi utopiti niti partnerstvo shvaća kao stavljanje lokata na stranačka usta. Zato je prihvaćao sve bitne političke (promjene Ustava) i gospodarske (smanjenje plaća) Vladine mjere, ali istodobno i progovarao o negativnim pojavama, primjerice, uvođenja navodno komunističkih metoda u sustav vladanja, o Slobodnoj Dalmaciji ili sada o haaškim optužnicama.

I na prošloj konferenciji za novinare, Budiša izričito kaže da ostavke njegovih ministara ne znače izlazak HSLS-a iz Vlade niti to treba biti razlogom za njen raspad. Doduše, tim izjavama zbunio je širu i užu političku javnost. Jer, što to znači? Može li HSLS ostati koalicijski partner, ako Račan prihvati ostavke četvorice liberalnih ministara? Ne može, ali Budiša se još nada da će Sabor promijeniti Ustavni zakon o suradnji s Haagom, čime bi Vlada skinula teret sa svojih leđa, liberalni ministri ostali u Vladi, a HSLS ostao moralno i politički dosljedan. Jasno da je takav rasplet teško očekivati.

Premijer Račan je javno kritizirao Budišu, ali i rekao da bi osobno volio da HSLS i Budiša budu i dalje njegov koalicijski partner, ali, dodao je, »sada sve ovisi o Budiši«. No, pritisak na Račana dolazi s druge strane. Vesna Pusić izjavljuje da »HNS neće moći prihvatiti koaliciju u kojoj ostaje stranka koja glasa protiv odluke Vlade«, poručujući HSLS da imaju još dovoljno vremena da se odredi prema haaških optužnicama. Jasno da Budiša neće promijeniti mišljenje. Bilo bi to kao da Budiša traži od Čačića da promijeni mišljenje i glasuje protiv izručenja generala!

Aleksa Crnjaković