Doduše, nakon ponoćnog bata zvonika susjedne Markove crkve, parlament se nije pretvorio u bundevu niti saborski zastupnici u miševe, no, zbio se novi parlamentarni presedan. Zbunjeni gledatelji hrvatske dalekovidnice koji su cijeli dan pratili emotivne šlagvorte saborskih kopljanika ostali su na koncu zatečeni, nagađajući tek što se dogodilo kad su se kamere ugasile i što je zapravo desetominutnim driblingom za govornicom Šeks htio izvesti.

S obzirom na to da je cijelo vrijeme skrivečki pogledavao prema velikom digitalnom satu na zidu sabornice, naivno je pomisliti da je prekaljeni hadezeov proceduralni lisac, u žaru predlagačke elaboracije jednostavno zaboravio na vrijeme i dopustio predsjedniku Zlatku Tomčiću da hladnokrvno zatvori saborske škure bez da referendumski zahtjev stavi na glasovanje. To se Šeksu ne može nehotično dogoditi, makar bila ponoć, i makar to bila treća noć koju su narodni poslanici probdjeli na Markovu trgu.

HDZ-ov jurišnik evidentno se opredijelio za drugu strategiju. Svjestan kako nema ni minimalne šanse da prođe hadezeovo referendumsko pitanje, izabrao je time out kako bi vruću haašku stvarnost dodatno podgrijao vrelinom nastupajućega ljeta. Vješto je odglumio iznenađenje, slegnuo ramenima, nevino gledajući prema tv auditoriju, namrštio čelo i samo što nije prozborio: "uf, zar je moguće da je već toliko sati?" Parlamentarni dramolet nenadanim prekidom prije samoga raspleta bio je na tragu gledanih meksičkih sapunica - zastupnici su bez odgovora na pitanje "da" ili "ne" referendumu pohitali prema izlazu, a Šeks je, poput Hamleta, širio ruke razgovarajući s duhom svojega (stranačkoga?) oca.

S druge strane, HDZ je svojom "bespoštednom saborskom bitkom za zaštitu digniteta branitelja" dobio na cijeni u njihovim očima te odgađanjem izjašnjavanja o referendumu uhvatio zalet za ljetne visinske pripreme - kako bi na jesen Vladi nastavio zagorčavati život.