Jutarnji list: 19. 07. 2001.

Dnevni osvrt O namjeri ministra obrane da postane ministar za europske integracije piše Gordana Grgas

Drska potraga za ministarskom hladovinom

Kako bi imao više vremena i snage da sredi HSLS, ministar obrane zaključio je kako bi mu bilo bolje da malo manje radi kao ministar. Drugim riječima, gospodin Radoš bi iz "zahtjevnog" Ministarstva obrane u sklopu rekonstrukcije Vlade prešao u "manje zahtjevno" (njegove riječi) Ministarstvo za europske integracije gdje je upražnjeno ministarsko mjesto.

Ne samo da je prilično neumjesno da tako odvaguje težinu rada u pojedinim ministarstvima, nego je i drsko da to čini opravdavajući se svojom stranačkom funkcijom. Istina je doduše da bi nam svima koristio malo sređeniji HSLS i time stabilnija Vlada, ali stranački šef zbog toga svakako ne bi smio očekivati, a kamoli tražiti, ministarske olakšice. Bilo bi korektnije da se povuče u mir stranačkih odaja na Zrinjevcu.

Druga, ali ne manje važna razina problema je u tome što ministar obrane sasvim pogrešno zaključuje da je Ministarstvo za europske integracije "manje zahtjevno". Vjerojatno je smetnuo s uma strateški cilj svoje Vlade, a to je ubrzano europsko integriranje Hrvatske. Ambicije su toliko gigantske da bismo već 2006. godine trebali biti spremni za članstvo u EU, što znači da nam za opsežnu zakonodavnu i gospodarsku prilagodbu preostaje jedva pet godina. Ministarska "hladovina" kojoj se Radoš nada uopće, dakle, nije hladovina.

Paralelno s primjenom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Hrvatska je odlučila voditi kompletni proces integriranja koji prolaze zemlje kandidati za članstvo u EU. Zadatak za Hrvatsku je utoliko teži što njoj, koja je tek potencijalni kandidat za članstvo, neće biti pružena tehnička i financijska pomoć za prilagodbe koje nadilaze potpisani Sporazum.

Sve ćemo morati smisliti i provesti sami barem dok EU ne odluči da nas pripusti u krug kandidata za EU, pa ako to nije zahtjevan posao, teško je reći koji jest. Ministarstvo za europske integracije vrlo je malo, zapošljava svega sedamdesetak vrlo stručnih mladih ljudi, ali oni će morati obaviti golem posao koordiniranja i osmišljavanja procesa europske prilagodbe. O kvaliteti njihova posla dobrim će dijelom ovisiti efikasnost hrvatskog približavanja Uniji, pod pretpostavkom da ne postoje nikakve ozbiljne političke kočnice tog procesa. I oni, i Vlada u cjelini, a prije svega mi građani zaslužili smo stoga da taj resor vodi političar koji ga shvaća i ne podcjenjuje, ako već u Vladinoj kadrovskoj križaljci nema mjesta za profilirane stručnjake.