Jutarnji list: 19. 07. 2001.

Desnica radi kao da ne vjeruje da je general Gotovina nevin

Piše: Sanja Modrić

Ako ovaj narod želi preživjeti, biti postojan, sačuvati svoj ponos i dostojanstvo i ne stidjeti se pred svojom djecom, treba zaštititi vrijednosti Domovinskog rata."

To je navodno poruka koju je - s mjesta još nepoznatog organima gonjenja - poslao hrvatskom narodu general Ante Gotovina. Tako je rekao Nenad Ivanković, novi ideolog hrvatske desnice, koji je citiranu sentenciju javno prenio naciji na predstavljanju svoje melodramatske knjige o Gotovini. Neposredno nakon Ivankovićeva domjenka, Vlada je za svoju politiku prema Haaškom sudu, ali i prema drugim važnim državnim pitanjima, u Saboru ipak dobila obilatu podršku od 93 glasa. Blagoslov joj je uskratilo ukupno 36 zastupnika: HDZ, male desne stranke plus četvorica iz HSLS-a.

Premda je posve nedvojbeno da je autor poruke koja je pripisana Gotovini, ma tko to doista bio, htio reći da s Haagom i međunarodnom zajednicom treba prekinuti suradnju i odbiti izručenje hrvatskih državljana (da li onda i Milana Martića kad bi se čudom našao u Hrvatskoj?) - a upravo to nije prihvaćeno u narodnom parlamentu - cinik bi s punim pravom mogao zaključiti da je narod s Gotovininom uputom potpuno suglasan. Rezultat saborskog izjašnjavanja narodnih zastupnika o povjerenju Vladi pokazao je, naime, da se većina naroda slaže s generalom da treba "zaštititi vrijednosti Domovinskog rata".

No, mala je neprilika to da većina naroda pojam "zaštite vrijednosti Domovinskog rata" razumijeva drugačije nego Gotovina i njegovi istomišljenici.

Kako vidimo iz glasanja narodnih zastupnika, ali i iz anketa koje se ovih dana provode međdu građanima, većinsko je mišljenje naroda da je Domovinski rat važan i svijetao događaj, čiju vrijednost - a to je otpor agresiji i težnja za slobodom treba zaštititi upravo kažnjavanjem osoba koje su odgovorne za nepotrebne i nepotrebno surove zločine.

Narod se slaže da u takve svakako spadaju ubojstva 674 civila i spaljivanje 20.000 kuća poslije Oluje. Narod ne zna tko je za to kriv, ali smatra da se suradnja s Haagom ne može prekidati, ni jednostrano revidirati. Vjeruje da se optuženi trebaju odazvati sudu i tamo, najbolje što mogu, braniti uvjerenje o svojoj časti. Smatra da osobe koje traži Haag mogu dokazati svoju nevinost, kao što su uostalom već učinili generali Stipetić i Čermak. I na kraju, narod nipošto ne želi da njegova djeca jedu travu i odrastaju pod sankcijama.

Gotovina, koji je zameo svaki svoj trag, te desna politička grupacija koja se okuplja oko njega kao jučer oko genarala Norca, a sutra oko nekog trećeg, hoće, pak, uvjeriti javnost da se vrijednosti Domovinskog rata štite generalnom abolicijom vojskovođa i eventualnim usmjeravanjem odgovornosti samo na onoga tko je svojom rukom "sredio" starca u nekom selu Dalmatinske zagore.

Drugo, ta skupina smatra da cijela Hrvatska treba odabrati izolaciju prije nego li se bilo koga pošalje u haašku sudnicu da se brani.

I treće - za razliku od generala Rahima Ademija koji je također optužen, ali se dostojanstveno sprema u Haag uvjeren da nije kriv - ta skupina Ivankovića, Ćesića i Čondića koja se sjatila oko Gotovine radi tako kao da uopće ne vjeruje da general može dokazati svoju nevinost.

To je u cijeloj ovoj stvari zapravo najšokantnije: stranke i udruge koje se zaklinju da je Ante Gotovina najčasnije junačko biće koje korača pod kapom nebeskom, istodobno pokazuju nevjerojatnu skepsu prema mogućnosti da se on iz Haaga vrati slobodan od svake optužbe.

Činjenica je, štoviše, da upravo narod, koji u većini podržava kažnjavanje svih zločina, Ustavni zakon o suradnji a Haagom i politiku Račanove Vlade, neusporedivo više vjeruje u idealizirani lik genarala Gotovine nego oni koji su zbog njega spremni srušiti državu, pa i on sam. Vrijeme će pokazati zašto je to tako i čemu treba pripisati taj čudesni paradoks.