Slobodna Dalmacija: 19. 07. 2001.

PETAR ŠIMAC, UMIROVLJENI GENERAL HV-a I PRVI ČOVJEK ZAPOVJEDNIŠTVA OBRANE SREDNJE I SJEVERNE DALMACIJE, OSNOVANOG PRIJE TOČNO DESET GODINA:

UMJESTO GENERALA, U HAAGU BI SE TREBALI NAĆI NEKI POLITIČARI

Gotovina, Ademi, Stipetić i Norac za mene su časni i zaslužni ljudi. Neke postupke za koje se njih okrivljuje učinili su pojedinci izvan ustroja HV-a, ili drugi koji su djelovali po paralelnim linijama zapovijedanja. Zato bi se umjesto generala na optuženičkoj klupi trebali naći neki političari

Piše: Toni PAŠTAR

Danas u Trećem zbornom području HV-a u Kninu obilježavaju 10. obljetnicu zasnovanu na "nasljeđivanju" Zapovjedništva obrane srednje i sjeverne Dalmacije. Prije deset godina, 19. srpnja 1991., državni vrh osnovao je Zapovjedništvo obrane srednje i sjeverne Dalmacije, a odlukom ministra obrane Šime Đodana toga je dana u Zagrebu za prvog zapovjednika imenovan Petar Šimac, umirovljeni kapetan bojnog broda, danas general HV-a u mirovini.

Prijevremeno upućen u mirovinu iz JNA, 1988. godine, Šimac je demokratske promjene dočekao djelujući u sportskim udrugama, a među zaslužnijima je što je spriječeno jugoslavensko opstruiranje priprema Europskog atletskog prvenstva A’90 u Splitu, i što je ta velika sportska priredba pronijela kroz svijet ime Hrvatske.

U jesen 1990. kada su pobunjeni Srbi već uvelike balvanima "regulirali" promet, stvarajući fantomsku SAO Krajinu, Šimac se u Splitu priključuje grupi hrvatskih domoljuba koje je okupljao i vodio mr. Mladen Bujas, sekretar splitskog Sekretarijata za obranu. U grupi su uglavnom hrvatski orijentirani bivši visoki časnici JNA, kojima je kao školovanim vojnicima bilo jasno da će se protiv velikosrpskog pokreta trebati braniti i oružjem. U prosincu te iste godine na poziv ministra obrane Martina Špegelja Šimac je u Zagrebu tajno imenovan za koordinatora obrambenih priprema u Dalmaciji. Među osnivačima je Četvrte brigade ZNG-a, 28. travnja 1991. godine.

Dužnost zapovjednika Zapovjedništva obrane sjeverne i srednje Dalmacije Šimac obnaša od 19. srpnja do 25. kolovoza 1991., kada je preko noći smijenjen. Nastavlja obnašati druge dužnosti, organizira i uspješno izvodi akciju Zelena tabla — Male bare ... Sve do 1993. kada ga sustiže novo neočekivano umirovljenje.

Pljačkaška pretvorba

Gospodine generale, zašto su Vas prijevremeno uputili u mirovinu i iz JNA i iz HV-a?

U JNA su me još od 1971. godine držali hrvatskim nacionalistom, a uvijek i svuda su mi spočitavali moj "dugi jezik", jer sam otvoreno govorio protiv svega što nije valjalo. To i činjenica da sam došao iz JNA vjerojatno je ubrzalo i moj odlazak iz HV-a.

Kako danas, deset godina od početka Domovinskog rata i šest godina nakon oslobođenja Hrvatske, gledate na proteklo vrijeme?

Mnogim stvarima sam razočaran.

Velikoj većini glavna misao vodilja je govoriti sve za Hrvatsku, a prisvajati sve za sebe.

Razbijeno je i uništeno ono divno jedinstvo hrvatskog naroda od 1990. do polovice 1992. godine. U ratnom razdoblju stvorene su takve socijalne razlike i pokrenuta je takva pljačkaška pretvorba da će nam trebati godine i godine za izvlačenje iz nagomilanoga gliba. Moral je srozan do dna.

Sve je na prodaju, ljudi se kupuju privilegijima, ni mrtvi vojnici nisu nam bili jednaki pri njihovu pokopu i kasnijoj skrbi o njihovim obiteljima, pravovjernima su se plaće, druga materijalna dobra i odličja dijelili šakom i kapom, grabile su se političke funkcije ... A sve se to događalo dok su vojnici ginuli u rovovima. Za sve to nitko ne odgovara, a mi svi skupa, uključujući i naše ratnike i generale, takvo postupanje danas debelo ispaštamo.

Tko je za to "najzaslužniji"?

Sve kreće iz centara političke moći. Podjele, svađe, netolerancija, govor mržnje, uglavnom se potiču i generiraju iz usta naših sabornika. Među njima ne vidim puno ljudi koji se istinski žrtvuju za svoj narod i državu.

Ima li izgleda da se stanje promijeni nabolje?

Načelniku stožera 729. plaća u MORH-u

Uvjeren sam da su tim putem krenuli u vladajućoj koaliciji, ali mi se čini nedovoljno osmišljeno i neodlučno. Znam da je Račanu i njegovoj Vladi teško i ne bih poželio biti u Račanovoj koži. Nedopustivo je, međutim, da saborski zastupnici gomilaju funkcije, da ministri sjede u desetak nadzornih ili upravnih odbora, a istodobno imaju privatne tvrtke, da imamo 21 županiju, stotine gradova i općina, prevelik broj diplomatsko-konzularnih predstavništava, a sve s prenabujalim i jalovim birokratskim aparatom.

Ili, nedopustivo je da se visina plaća iz državnoga proračuna razlikuje 10-15 puta, da stručnjaci hrle u politiku koja je postala najunosnije zanimanje, ili da npr. načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH ima 729. plaću po visini u Ministarstvu obrane. To nisu nerješive stvari. One se mogu riješiti za 24 sata ili za mjesec dana.

Možda revolucionarnim metodama?

Hrvatska se opredijelila za demokraciju, to je jasno. Ali ne po formuli "Odlučno — ali". Ovaj narod je svojoj vojsci u rovove donosio sve što je imao. S radošću je dočekao svoju slobodnu, neovisnu i međunarodno priznatu državu, ali sigurno nije želio državu s unutarnjim odnosima kakvi su stvoreni. Od izabrane vlasti s pravom očekuje da stanje mijenja.

Rekli ste da je krenulo naopako već na početku rata?

To ne znači da stvorene nakaradne odnose ne treba odlučno i neodgodivo mijenjati.

Veliki uteg oko vrata Hrvatskoj je Sud u Haagu? Kako Vi gledate na taj sud?

On je formiran i na izričit zahtjev hrvatske vlasti. Njegov autoritet i vjerodostojnost u hrvatskom narodu uvelike je umanjila presuda generalu Blaškiću. Haag je, na žalost, samo nadomjestak hrvatskom pravosuđu koje nije sankcioniralo djela pojedinaca iz drugih linija zapovijedanja tijekom rata.

Kakvih linija zapovijedanja?

Iz doživljenog znam da ih je bilo najmanje tri. Prva je po vojnom zanatu i svim pravilima ratovanja išla od Glavnog stožera. Ona nije bila snažna, a opstala je zahvaljujući potpori naroda i većine branitelja.

Drugu liniju vodila je politika preko famoznih kriznih štabova. Oni o vojsci i ratu pojma nisu imali, a u sve su se petljali, ometajući vojne zapovjednike koji bez njihova blagoslova nisu smjeli ništa poduzimati.

Treća linija stizala je iz Ministarstva obrane. Ta linija nije priznavala ni Glavni stožer ni politiku, a postupno je ušla u sve pore politike i vojske i mislim da nam je nanijela zlo zbog kojega i danas svi trpimo.

Vratimo se Haagu. Kako gledate na optužnice protiv generala Gotovine i Ademija i zamalo Stipetića?

Oni su, jednako kao i general Norac, za mene časni i zaslužni ljudi u stvaranju HV-a i obrane Hrvatske. Neke postupke za koje se okrivljuje njih, nakon akcija Bljesak i Oluja, učinili su pojedinci izvan ustroja HV-a, razulareni pojedinci i pljačkaši, ili možda po već spominjanim paralalenim linijama zapovijedanja, pa smatram da bi se umjesto njih na optuženičkoj klupi trebali naći neki političari.

Zašto Ademiju nisu dali da se brani?

Inače, ne prihvaćam da nas se i danas plaši svijetom kao što je to činjeno posljednjih pola stoljeća, da nas svi mrze i rade protiv nas. Plaši nas se da će nas porobiti, izrabiti i slično. A mi u Europi predstavljamo 0,8 posto stanovništva i samo 0,1 posto gospodarstva. Te priče više ne pale.

Osobno sam za to da za ratne zločine, ako ih je bilo, odgovara onaj tko ih je počinio. General Stipetić je obranio svoju čast, on neće u Haag, a sigurno bi bio optužen da nije razgovarao s predstavnicima toga suda. Zašto Ademiju to nije bilo omogućeno? Netko na to mora dati odgovor.

Primjetna je razlika u potpori generalima Norcu i Gotovini u odnosu na Stipetića i Ademija?

To je rezultat podjela o kojima sam govorio, opasne polarizacije na "naše" i "vaše". Časnici pristigli iz JNA su stigmatizirani, što sam i osobno osjetio. Te podjele su veliko zlo.

Član ste Časnog alkarskog suda. Kakva će biti 286. alka?

Sinjska alka vjerojatno nije nikada bila u težoj situaciji nego danas. U cijelosti je politizirana, a naročito joj otežava slučaj s alkarskim vojvodom Mirkom Norcem. Također, i opće katastrofalno gospodarsko-socijalno stanje u Sinju i cetinskome kraju, koje je gotovo nerješivo. Moj je stav da je u takvoj situaciji Mirko Norac nezamjenjiv.

Međutim, treba biti realan. Tenzije se moraju smiriti, a za istinsku pomoć Mirku Norcu formirati mali, ali snažni tim, za praćenje i olakšavanje stanja u kojemu je naš alkarski vojvoda, u zatvoru i na suđenju. Istovremeno treba dopustiti alkarskoj upravi da mirno i odgovorno odredi osobu koja će na ovogodišnjoj Alci obnašati dužnost alkarskog vojvode.

Među mogućim kandidatima spominjano je i Vaše ime?

Nisam htio biti alkarski vojvoda

Ja sam već javno kazao da zbog godina nemam nikakvih pretenzija na tu časnu dužnost. Prijedlog da ja ove godine budem alkarski vojvoda stigao je s dviju strana.

Dio ljudi koji istinski cijeni što sam sve učinio smatrao je da bih u ovoj situaciji bio kvalitetno rješenje za to mjesto. Drugi su počeli licitirati s mojim imenom s namjerom da me podcijene. Prvima sam iskreno zahvalio i odbio. A drugima nisam pružio očekivano zlurado zadovoljstvo.

I DANAS BIH BRANIO HRVATSKU

Recite na kraju jeste li se ikada upitali što Vam je kao umirovljeniku sve to kroza što ste prošli trebalo.

I danas bih jednako kao i 1990. godine s istim žarom pristupio stvaranju i obrani Hrvatske. Ovom prilikom bih kao prvi zapovjednik obrane srednje i sjeverne Dalmacije želio zahvaliti braniteljima koji su zajedno sa mnom ušli u sastav Zapovjedništva.

To su pokojni Ivo Kusić, Roberta Munjiza-Duplančić, dr. Mladen Smoljanović, Vlado Matulović, Martin Japirko, Ante Amižić, Grgo Marković, Vlado i Drago Mikulić, Vladimir Krklec, Goran Mirko, te zajedno s njima načelnicima policijskih uprava Split, Šibenik i Zadar Ratomiru Vranješu, Nikoli Vukošiću i Ivici Brzoji. Bilo je zadovoljstvo raditi s njima. Neizmjerno sam ponosan što mi se pružila ta prilika braniti i stvarati Hrvatsku. S onim pak kuda je Hrvatska otišla, a nije trebala, posve sam nezadovoljan.