Večernji list: 20. 07. 2001.

Uspjeh Račanova neuspjeha

Piše: Milan Ivkošić

Mnogi javnici skloni Ivici Račanu glasovanje u Saboru o (ne)povjerenju Vladi doživjeli su i prokomentirali kao njegovu pobjedu, neki gotovo kao trijumf. Pobjedu - u čemu korisnom izraženu, kojim općim interesom mjerenu? Hoće li se i ubuduće ova Vlada održavati samo zbog opasnosti koje bi po nekom tumačenju bile veće kad bi ona pala nego ako ostane? To jest, hoće li se održavati na strahu? Ne samo kad je riječ o Haagu, nego i o mnogočemu drugome, kad joj što zaprijeti, sadašnja vlast Hrvatsku ponajvećma plaši inozemstvom.

Hrvatska je iz totalitarizma prešla u demokraciju bez pomoći svijeta. I uvelike unatoč njemu. Izišla je iz Jugoslavije bez pomoći svijeta. I uvelike unatoč njemu. Održala je kakav-takav životni standard i kakvo-takvo gospodarstvo bez pomoći svijeta. I uvelike unatoč njemu. Taj svijet se glede hrvatske "koristi" dosad iskazao samo kupujući najbolja hrvatska državna poduzeća i postavši vlasnik 85 posto banaka koje su prije toga sanirane narodnim novcem. U strahu da taj svijet prema nama ne bude još gori, javnost se pokušava pridobiti za politiku kojom mu se nećemo zamjeriti. Što se naš strah više bude povećavao, taj svijet će biti još nemilosrdniji, naša ucijenjenost još veća, a sukobi između onih koji prihvaćaju takvu ovisnost o njemu i onih koji joj se opiru još žešći. I dokle tako? I dokad tako?

Ivica Račan je u prigovorima na dvije optužnice izrazio nepovjerenje prema Haaškom sudu, a kad ti prigovori nisu uspjeli, tražio je povjerenje u Saboru. Tražio je povjerenje u svoj neuspjeh, to je povjerenje dobio i osjeća se pobjednikom! Pljesak koji se čuo u Saboru kad su objavljeni rezultati glasovanja nije bio pljesak uspješnom, nego neuspješnom Račanu. Tim glasovanjem i tim pljeskom njegovi prigovori Haagu nisu poduprti, nego izbrisani! Zašto nije učinio obratno, zašto u Saboru nije tražio povjerenje Račanu koji je pisao prigovore Haagu, a ne Račanu kojemu su prigovori odbijeni?

Strah koji vodi u neuspjeh i neuspjeh koji se brani strahom nije hrvatska politika prema svijetu, nego izostanak te politike!