Vjesnik: 20. 07. 2001.

U Haagu zasad nitko nije platio obranu iz vlastita džepa

Odvjetnike može plaćati optuženik, Haaški sud, ali i hrvatska Vlada / Da bi Sud plaćao branitelje, »optuženik mora predočiti dokaze da nije sposoban snositi troškove suđenja«, kaže glasnogovornik ICTY-ja Jim Landale / Blaškićev branitelj Russell Hayman plaćen je po američkom cjeniku, a Anto Nobilo po nižem, haaškom

ZAGREB, 19. srpnja – Tko i kako plaća odvjetnike koji brane hrvatske optuženike na Haaškom sudu? Izvor plaćanja odvjetničkih usluga u načelu može biti sam optuženik, Tribunal u Haagu, ali i hrvatska Vlada.

Ukoliko je haaški optuženik za ratne zločine financijski sposoban snositi troškove obrane, onda je »financijsku konstrukciju« prilično jednostavno zatvoriti, jer se usluge namiruju s njegova privatnoga računa.

No, ta je mogućnost zasad samo teorija, jer nije poznato da je ijedan od uznika u Scheveningenu posegnuo u vlastiti džep da bi si osigurao valjanu obranu. Osim toga, najveći dio optuženika čine »manje ribe« (privedene u Haag uglavnom u doba tužiteljice Louise Arbour), čiji su bankovni računi veoma skromni.

U takvim slučajevima uskače sam Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije. Da bi Tribunal financirao branitelje, »optuženik mora predočiti valjane dokaze da nije sposoban snositi troškove suđenja«, rastumačio je glasnogovornik ICTY-ja Jim Landale u razgovoru za Vjesnik. »Kako i koliko su plaćeni branitelji ovisi ponajprije o godinama odvjetničkoga iskustva i o tome je li advokat prvi, dakle, glavni, ili pak sekundarni branitelj«, dodao je Landale.

Cijene tih usluga su, pojašnjava Landale, utvrđene posebnim napucima Haaškoga tribunala. Iz njih proizlazi da odvjetnička dnevnica iznosi 200 američkih dolara. Na to se pak dodaje 400 dolara tzv. fiksne rate po danu (koja se za određeni postotak smanjuje, ovisno o dužini sudskih procesa) te putni troškovi odvjetnika.

Budući da je haaški slučaj generala Tihomira Blaškića imao posebnu političku težinu za službeni Zagreb – bio je to prvi bosanski Hrvat procesuiran na Tribunalu, hrvatske su vlasti 1996. odlučile uzeti »financijsko-odvjetničke stvari« u svoje ruke. Nakon kratke epizode sa Zvonimirom Hodakom, ondašnji je politički establishment za Blaškićeva branitelja imenovao Antu Nobila. Usporedo s tim zagrebačkim odvjetnikom, koji je do 1990. bio javnim tužiteljem, hrvatski je vrh u travnju 1996. angažirao i američkoga odvjetnika Russella Haymana.

Da bi se posvetio tom haaškom izazovu međunarodnoga kaznenoga prava, Hayman je zamrznuo svoju poziciju u losangeleskoj odvjetničkoj tvrci i 1996. se preselio u Haag.

Koliki su Haymanovi honorari teško je s preciznošću utvrditi. Ipak, nagađa se da je posrijedi više milijuna dolara honorara te najamnina za stan, koju je također plaćala hrvatska strana.

Poznato je naime da je Hayman plaćan po američkom cjeniku, koji je znatno viši od onoga Haaškoga suda, potvrdio je Nobilo za Vjesnik.

Hayman je od samoga početka, dakle od 1996., honorare dobivao preko računa koji je glasio na tvrtku »RH Alan«. Najamnina za stan u Haagu stizala je putem istoga računa sve dok stan nije otkazan, usporedo sa svršetkom glavnoga sudskoga postupka Blaškiću. Hayman je i dalje Blaškićev branitelj i hrvatska mu strana i dalje plaća odvjetničke usluge.

Sam Anto Nobilo je pak za Vjesnik potvrdio da se u rujnu očekuje drugostupanjski postupak generalu Blaškiću te da do daljnjega za to dobiva honorare.

»Moji su honorari utvrđeni prema haaškim cjenicima, ali o svoti ne mogu govoriti jer to nije pristojno. Međutim, u prvoj me fazi za obranu plaćala hrvatska Vlada. Nakon toga, honorare sam dobivao od Centra za pravnu pomoć i skrb iz Mostara«, izjavio je Nobilo.

Oko godinu dana prije zadnjih izbora, dakle početkom 1999., Nobilovi su honorari počeli stizati s računa Ministarstva obrane. Taj je ugovor s Ministarstvom na snazi do daljnjega, dakle sve dok je Nobilo Blaškićev branitelj.

Da je posao haaškoga branitelja zahtjevan, ali i osobito unosan, svjedoči i to da dio branitelja optuženih bosanskih Srba honorare dijele sa svojim branjenicima.

Vinka Drezga