Vjesnik: 21. 07. 2001.

Male su šanse da se nezaposlenost uskoro smanji

U tranzicijskim zemljama ukupni broj radnoaktivnog stanovništva u proteklih deset godina smanjen i do 40 posto / Te ekonomije nisu snažnije razvile uslužni sektor koji bi apsorbirao val prekobrojnih radnika iz nekadašnjih socijalističkih industrijskih mastodonata, koji uglavnom nisu uspjeli preživjeti tržišnu utakmicu

ZAGREB, 19. srpnja - U većini zemalja u tranziciji stopa nezaposlenosti veća je od 10 posto, a šanse da se ona smanji u predstojećem desetljeću vrlo su male. Štoviše, čak i one zemlje u tranziciji, poput Češke ili Mađarske, u kojima je stopa nezaposlenosti trenutno ispod 10 posto idućih godina mogu računati na daljnji rast broja nezaposlenih.

Temu o nezaposlenima u tranzicijskim zemljama obrađuje u broju za srpanj i kolovoz časopis Business Central Europe (BCE), izdanje londonskog The Economista. Autori iznose podatke o broju nezaposlenih u pojedinim zemljama u tranziciji, a kao izvor navode Međunarodnu organizaciju rada (ILO), koja nezaposlenost računa po tzv. anketnoj metodi. Prema podacima ILO-a, stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj iznosi 15,1 posto. Veću stopu nezaposlenosti od nas među srednjoeuropskim zemljama u tranziciji imaju Poljska (16,1 posto) i Slovačka (18,6 posto), dok je najniža u Mađarskoj (6,4 posto) i Sloveniji (7 posto).

BCE-u upozorava da je problem nezaposlenosti iza nekadašnje željezne zavjese mnogo teži nego što se na prvi pogled čini. Naime, u proteklih je 10 godina broj radnoaktivnog stanovništva u svim tim zemljama smanjen, što je uglavnom rezultat prijevremenih umirovljenja. Samo u Mađarskoj, primjerice, broj zaposlenih danas je gotovo 40 posto manji nego 1990. godine.

Autor teksta upozorava kako je jedan od glavnih razloga smanjenja broja zaposlenih u tranzicijskoj Europi taj što te ekonomije nisu snažnije razvile uslužni sektor koji bi apsorbirao val prekobrojnih radnika iz nekadašnjih socijalističkih industrijskih mastodonata, a oni uglavnom nisu uspjeli preživjeti tržišnu utakmicu. U Europskoj uniji (EU), primjerice, u uslužnom je sektoru zaposleno oko dvije trećine radnika, dok u tranzicijskim zemljama u tom sektoru radi jedva polovica.

»Što prije gospodarstva u regiji napuste industriju i okrenu se djelatnostima poput trgovine, turizma i financijskih usluga to će se prije smanjiti jaz u zaposlenosti«, zaključuje se u tekstu.

Autor pritom upozorava da će sudbina ljudi na burzi rada ovisiti o zamahu greenfield ulaganja u regiji i razvoju malog i srednjeg poduzetništva te naglašava da će restrukturiranje negdašnjih socijalističkih industrijskih dinosaura bez sumnje još povećati nezaposlenost u nizu zemalja. BCE se kritički osvrće na dosadašnju praksu umjetnog održavanja zaposlenosti u pojedinim tranzicijskim zemljama na način da se poduzeća osuđena na propast održavaju na životu umjetnim disanjem. Takvi pokušaji, kaže autor, završavaju loše za sve, a posebno za porezne obveznike, koji na svojim leđima moraju iznijeti »gubitaše« nesposobne da se prilagode tržišnim uvjetima. Stoga preporučuje njihovu što bržu privatizaciju. Ona će, doduše, za mnoge tamošnje uposlenike biti bolna, ali za gospodarstvo i državu krajnji će ishod biti pozitivan.

Zanimljivo je spomenuti da primjeri pokretanja javnih radova u gradnji infrastrukturnih projekata, kojima su Poljska, Slovačka i Slovenija pokušale ublažiti nezaposlenost, nisu dali željene rezultate. Naime, jedna studija Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) pokazuje da su javni radovi tek vatrogasna mjera koja samo privremeno osigurava posao nezaposlenima. Drugim riječima, nakon završetka javnih radova na određenom objektu, ti ljudi ponovo postaju nezaposleni!

Kao lijek protiv nezaposlenosti u tekstu se preporučuje povećanje mobilnosti radne snage, koja u tranzicijskim zemljama još nije pustila korijenje. Jednu od prepreka tome, naime, predstavlja nedostatak socijalnih stanova, pa se državi i lokalnim zajednicama preporučuje da pokrenu programe socijalno poticane stanogradnje.

Također se ukazuje na potrebu izmjene zastarjelih školskih programa: obrazovni bi sustav trebao pratiti potrebe gospodarstva za specijaliziranijom i uslužnom sektoru orijentiranom radnom snagom, zaključuje se u tekstu.

Adriano Milovan