Slobodna Dalmacija: 21. 07. 2001.

ANĐELKO RUNJIĆ, POSLJEDNJI PREDSJEDNIK "CRVENOG SABORA", VRAĆA SE NA JAVNU SCENU FUNKCIJOM VELEPOSLANIKA U BEOGRADU

DESET GODINA SAMOĆE

Dr. Anđelka Runjića će iz intelektualne samoće, u koju se sam povukao, prenijeti njegov mogući novi angažman na mjestu hrvatskoga veleposlanika u Beogradu

Piše: Bisera LUŠIĆ

Tijekom trajanja sjednice saborskog Odbora za vanjsku politiku prošle srijede, nakon burne rasprave o Sloveniji, hrvatski su parlamentarci pažljivo saslušali i nove perjanice u hrvatskoj diplomaciji. No, među onima koji će tek dobiti vjerodajnice, na opće iznenađenje, nije bilo ime dr. Anđelka Runjića, koji bi, prema dosadašnjim najavama, trebao postati hrvatski veleposlanik u SR Jugoslaviji.

Posljednji predsjednik Sabora Socijalističke Republike Hrvatske, takozvani "posljednji predsjednik crvenog sabora", a taj mu nadimak, kako tvrdi, nimalo ne smeta, glavni je kandidat predsjednika Stipe Mesića za mjesto veleposlanika u Beogradu. Mesićevo inzistiranje na Runjićevu imenovanju navodno je čak toliko da je šef države najavio da neće potpisati ni za kojeg drugog kandidata osim za Runjića.

Kada se tek počelo nagađati o Runjićevu imenu, prije mjesec i pol dana pojavile su se i priče da takvim razvojem događaja nije pretjerano oduševljen službeni Zrinjevac, ali da su, u cilju dobrih odnosa sa sukreatorom vanjske politike na Pantovčaku, ipak pristali na Mesićeva kandidata.

Baš u to vrijeme, kada su se intenzivirala medijska nagađanja o tome tko će u Beograd, a koga će pak SR Jugoslavija poslati u Zagreb (i dalje se u tom kontekstu jedino spominje ime Milana Simundića), bio je najavljen susret hrvatskog šefa diplomacije Tonina Picule i njegova jugoslavenskoga kolege Gorana Svilanovića, no taj je bilateralni sastanak, u vrijeme kada se službeni Beograd bavio izručenjem Miloševića Haagu, obostranim dogovorom odgođen.

Dvojica ministara trebala su tada objaviti odluku o razmjeni diplomata na relaciji Zagreb—Beograd, kao i njihova imena, no budući da je sastanak odgođen, čini se da će i imenovanje veleposlanika pričekati jesen. Ovoga tjedna srbijanski su mediji objavili da je službeni Beograd već zatražio agreman za svoga kandidata, no u Ministarstvu vanjskih poslova u Zagrebu demantiraju takvu informaciju riječima da još nikakav zahtjev nije stigao.

Na Zrinjevcu također odbacuju insinuacije o sukobima s Pantovčakom oko kandidata za veleposlanika u Beogradu, no dodaju da za sada nema nikakvih konkretnih koraka o slanju hrvatskog veleposlanika u SR Jugoslaviju. Realna varijanta je da će se veleposlanici "razmijeniti" tek nakon sezone godišnjih odmora, odnosno zahuktavanjem diplomatskih aktivnosti s početkom jeseni.

Anđelko Runjić već ima iskustva u diplomaciji jer je trinaest mjeseci proveo na mjestu jugoslavenskoga veleposlanika u Moskvi u vrijeme raspada bivšeg Sovjetskog Saveza, a zatim se vratio na matični, Ekonomski fakultet u Zagrebu, gdje predaje ekonomsku povijest.

Iz razdoblja diplomatske karijere u Moskvi često se zna prisjetiti da su mu upravo sklonost i poznavanje ruske književnosti otvarali mnoga vrata u Moskvi, kako dodaje, više nego bilo koji drugi podatak iz njegove biografije.

Uz povremeno angažiranje u politici, prvo kao kandidat ASH na parlamentarnim izborima 1995. godine, kada nije uspio ući u Sabor, dr. Runjić je bio aktivan i u Savjetu SDP-a, organiziranome pri gradskoj organizaciji stranke u Zagrebu. Ipak, sam je najavio da će se povući u intelektualnu samoću, nakon što je prije nekoliko godina ustvrdio da se ljevica u Hrvatskoj nalazi u dubokoj krizi.

Možda dr. Runjića, uvjerenog humanista i socijalista, kako je to javno za sebe govorio, iz te intelektualne samoće prene njegov mogući novi angažman na mjestu hrvatskoga veleposlanika u Beogradu.

POTPIS NA ZAKON O VIŠESTRANAČJU

Dr. Anđelko Runjić, poznat i po nadimku Bambe, kao posljednji predsjednik Sabora SR Hrvatske predao je zakonodavnu vlast HDZ-u 30. svibnja 1990. godine nakon pobjede te stranke na prvim višestranačkim izborima. Upravo on je potpisao zakon kojim je u našoj zemlji uvedeno višestranačje. Iz višegodišnje političke anonimnosti izišao je kada ga je saborsko Istražno povjerenstvo pozvalo da svjedoči o predavanju oružja Teritorijalne obrane uoči rata u Hrvatskoj.

Rođen je 1938. u Perkoviću, oženjen, otac dvojice sinova. Završio je gimnaziju u Šibeniku, a diplomirao i doktorirao na Ekonomskome fakultetu u Zagrebu. Sklon je poeziji i književnosti i nada se da će jednoga dana njegovi pjesnički uratci biti i objavljeni te naići na svoje poklonike.