Vjesnik: 21. 07. 2001.
Što dobiva Hrvatska u zamjenu za odricanje od dijela svoga teritorija
Da bi dogovor s Drnovšekom stupio na snagu, premijer Račan će morati dvije trećine zastupnika u Hrvatskom saboru uvjeriti da je to ne samo u slovenskom, nego i u hrvatskom interesu / Dogovorom Račan-Drnovšek, Slovenija dobiva 80 posto Piranskog zaljeva i »slobodan izlaz« na otvoreno more. Taj će »izlaz« imati koridorom kroz hrvatsko teritorijalno more, koji će Hrvatska pretvoriti u otvoreno
moreZAGREB, 20. srpnja - Saborski Odbor za vanjsku politiku nije podržao dogovor Račana i Drnovšeka o granici. Unatoč tome, hrvatska Vlada će, kako je najavljeno, parafirati taj sporazum o granici. Slovenci su to već učinili i, kako se da razaznati iz izjava njihovih političara, presretni su jer je Slovenija »prvi put u povijesti postala pomorska zemlja«.
Naime, dogovorom Račan-Drnovšek, Slovenija dobiva 80 posto Piranskog zaljeva (Rupel) i »slobodan izlaz« na otvoreno more. Taj će »izlaz« imati koridorom kroz hrvatsko teritorijalno more koji će Hrvatska pretvoriti u otvoreno more (ako se s time složi 101 zastupnik u Hrvatskom saboru). Hrvatska bi se, dakle, odrekla dijela svog teritorija, ali ga ne bi poklonila Sloveniji nego »međunarodnoj zajednici«.
Što se tiče kopnene granice uz Dragonju, tu ostaje »status quo«, što znači da četiri često spominjana zaselka (Škrile, Škudelin, Mlini i Bužin) kao i dva hektara s kućom Joška Jorasa ostaju u Hrvatskoj. Kako je pojasnio Drnovšek, to je područje i dulje od zadnjih 10 godina bilo hrvatsko.
Hrvatskoj će se javnosti i političarima, u vezi s rečenim dogovorom, vjerojatno nametnuti dva sporna pitanja. Prvo, zar bi baš 80 posto Piranskog zaljeva trebalo pripasti Sloveniji (dosad su se spominjale varijante od dvije trećine odnosno tri četvrtine), i drugo, je li nužno da se Hrvatska odrekne dijela svog teritorija (i teritorijalno more je dio ukupnog teritorija jedne države)?
Temeljna dvojba je zašto Hrvatska to čini, odnosno, u zamjenu za što se odriče dijela svog teritorija koji nitko, pa ni Slovenija, ne osporava? Račan to još nije objasnio, ukoliko objašnjenja nisu da želimo imati dobre odnose sa Slovenijom, da će Hrvatska dobiti »mekši« granični režim u određenim područjima, ustupke kad stupi na snagu »schengenski rež
im« na hrvatsko-slovenskoj granici (2004.), te da bez posredovanja trećega trebamo riješiti međusobne probleme. Dodatna dvojba vezana uz to pitanje je čije bi bilo morsko dno ispod tog »koridora« koji, prema najnovijoj verziji, ne bi išao uz hrvatsku granicu s Italijom, nego pokraj savudrijskog rta ravnom crtom do međunarodnih voda?Stručnjaci za pravo mora i granice tek bi trebali reći što bi to značilo i u vezi s pravom na iskorištavanje gospodarskog pojasa, čija bi bila nafta ili plin ako bi se pronašli u tom području, kako bi Hrvatska prolazila s jedne na drugu stranu svog mora (između kojeg bi bilo otvoreno more) te kakva bi u tom slučaju bila morska granica s Italijom.
Valja podsjetiti da je svojedobno hrvatska Komisija za granice (na čijem je čelu sada Olga Kresović-Rogulja iz Ministarstva vanjskih poslova RH umjesto Hrvoja Kačića koji je smijenjen 5. srpnja na zatvorenoj sjednici Vlade) predložila Sloveniji formulu tzv. tranzitnog prolaska do otvorenog mora. Po tom modelu »neškodljivog prolaska«, Hrv
atska ne bi ustupala svoj teritorij ni Sloveniji niti »međunarodnoj zajednici«, a slovenski brodovi i zrakoplovi (uključivši i vojne) imali bi pojačana jamstva pri prolasku do međunarodnih voda. Slovenija je to odbila, stalno inzistirajući na slobodnom izlazu iz svog teritorijalnog mora do međunarodnih voda. Tu slovensku želju sada je Račan ispunio. Međutim, da bi takav dogovor i stupio na snagu, morat će dvije trećine zastupnika u Hrvatskom saboru uvjeriti da je to ne samo u slovenskom, nego i u hrvatskom interesu.Na kraju ostaje i pitanje presedana, odnosno neće li i BiH, nakon hrvatskog ustupka Sloveniji, nešto snažnije ponoviti zahtjeve za izlaskom te države na otvoreno more.
Marko Barišić