Vjesnik: 22. 07. 2001.

Poljska javnost traži veću kontrolu nad imovinom političara

Iako su u Poljskoj još od 1997. na snazi zakonski propisi koji bi trebali omogućiti kontrolu bogaćenja političara, u praksi su se oni pokazali nedovoljnima / Primjerice bivši doministar, koji je u vladi zarađivao oko tri tisuće DEM, u četiri je godine kupio građevinsko zemljište, vilu i skupi automobil

VARŠAVA, 21. srpnja (Od Vjesnikova dopisnika) - Nakon što je prošlog tjedna izbio skandal kad su predstavnici stranih oružanih koncerna javili medijima da u ministarstvu obrane od njih regularno traže mito, u Poljskoj se ponovno pojačavaju pritisci za većom kontrolom imovine političara.

Kao prva žrtva pao je doministar obrane Romuald Szeremetiew, koji se po svemu sudeći obogatio na dogovaranju unosnih poslova dostave oružja poljskoj vojsci. Naime, tisak je objavio da je bivši doministar, koji je u vladi zarađivao ne više od tri tisuće njemačkih maraka mjesečno, u četiri godine kupio građevinsko zemljište, vilu i skupi automobil, što je sve zajedno koštalo više od pola milijuna DEM.

Iako su u Poljskoj još od 1997. na snazi zakonski propisi koji bi trebali omogućiti kontrolu bogaćenja političara, u praksi su se oni pokazala nedovoljnima. Tako se, primjerice, u parlamentarnoj Komisiji etike, koja je zadužena za provjeravanje imovinskih kartica zastupnika, žale da nemaju načina na koji bi mogli ispitati istinitost onoga što zastupnici pišu o svojem imovinskom stanju. Kod petorice je, međutim, tvrdi se u komisiji, primjetan neobjašnjivo brz rast imovine, daleko brži nego bi to proizlazilo iz zastupničke plaće koja mjesečno iznosi pet i pol tisuća DEM bruto, dok je istodobno čak dvjesto parlamentaraca ispunilo svoje kartice izuzetno površno.

Pokazuje se osim toga da zastupnici u poljskom Sejmu uglavnom ne pridaju previše pažnje niti specijalnom registru koji su sami ustanovili kako bi ondje zapisivali sve poklone koje dobiju za vrijeme trajanja zastupničkog mandata. Registar, naime, neki zaobilaze u širokom luku, a mediji ga nazivaju farsom budući da se još nije dogodilo da bi itko od zastupnika bio kažnjen za zatajivanje darova. Anonimna ispitivanja provedena među parlamentarcima pokazuju, međutim, da im materijalnih napasti ne nedostaje. U jednoj od anketa 67 posto zastupnika napisalo je da je utjecaj organiziranih interesnih grupa na njih velik, te da su najčešće metode kojima se lobisti služe davanje gotovine, sponzoriranje odlazaka u inozemstvo te imenovanja u nadzorne odbore poduzeća.

Korupciju kao jedan od najozbiljnijih poljskih problema prepoznaje u svojim izvješćima i Svjetska banka, koja je poljskim vlastima skrenula pažnju na procjenu da na mito poljska poduzeća izdvajaju oko dva posto svog prihoda. Iako se prema podacima Svjetske banke Poljska nalazi - zajedno s Češkom, Mađarskom, Slovenijom i Estonijom - u grupi tranzicijskih zemalja Srednje i Istočne Europe u kojima je korupcija najmanje raširena, njezin pokazatelj još je dva i pola puta viši nego u zapadnim zemljama.

Naročitu je pažnju svojedobno zadobila informacija za koju u Svjetskoj banci tvrde da su dobili od jednog neimenovanog parlamentarnog zastupnika, kako je »taksa« za blokiranje jednog nepoželjnog zakonskog nacrta u poljskom Sejmu stajala interesnu grupu tri milijuna dolara.

Marko Olenković