Vjesnik: 25. 07. 2001.

Kačić: »I moja je komisija za granice tražila kompromise«

Prednost Slovenaca je u tome što imaju snažan osjećaj zajedništva i solidarnosti kad su u pitanju nacionalni interesi / Traženje da četri sela uz Dragonju pripadnu Sloveniji bilo je samo dio pregovaračke taktike / Spreman sam dokazati da bi sve što su slovenske luke uživale kada smo bili u zajedničkoj državi, uživale i dalje

ZAGREB, 24. srpnja - Punih sedam godina dr. Hrvoje Kačić bio je naš glavni pregovarač sa Slovencima, često optuživan ili kao previše popustljiv ili kao pretvrdokoran u zaštiti nacionalnih interesa. Neposredno prije nego što je utvrđen Sporazum o razgraničenju sa Slovenijom i on je, kao i članovi cijele državne komisije, praktički smijenjen. Međutim, ni danas dr. Kačić ne želi javno govoriti ni o razlozima svog odlaska, niti o detaljima Sporazuma o razgraničenju koji se još uvijek drži tajnim, smatrajući da i na taj način štiti dignitet zemlje u čije je ime obavljao osjetljiv posao.

• Stalno ste isticali suradnju kao najsnažniji generator rješavanja problema i jačanja dobrosusjedskih odnosa. Nismo li ipak pretjerali u darežljivosti?

- Samo se suradnjom moglo konstruktivno raditi i samo je suradnja preduvjet kompromisnih rješenja koja su u svim odnosima imperativ za postizanje pravednih i racionalnih rješenja. Međutim, prednost naših susjeda Slovenaca je u tome što imaju snažan osjećaj zajedništva i solidarnosti kada su u pitanju nacionalni interesi.

Na primjer, kada se slavila 10. obljetnica nezavisnosti i samostalnosti Slovenije i Hrvatske, bio sam u Cerklju na velikom skupu. Na tribini je bio veliki natpis: »Skupaj u ratu, skupaj u miru!«. Tri, četiri dana nakon toga obilježavala se u Murskom Središću obljetnica velikog povijesnog događaja, početka agresije na Sloveniju, kada su naši Međimurci zaustavili tenkovsku brigadu JNA koja je krenula iz Varaždina na Sloveniju. Otvorena je spomen ploča u prisustvu velikog broja Slovenaca, ali s naše strane, osim lokalnog stanovništva, nikoga nije bilo.

• Što to dokazuje?

- To, da, kad su u pitanju državni interesi, naši susjedi primjerom pokazuju kako bismo se i mi trebali ponašati.

• Ponašamo li se kako treba kad je riječ i o jednom od važnijih nacionalnih pitanja: utvrđivanju granica?

- Tijekom sedam godina, koliko sam predsjedao Državnom komisijom za granice, usuglašavali smo stavove i tražili kompromise i posebno pazili da, kada se radilo o usklađivanju granične crte, s dokazima i stavovima upoznamo lokalno stanovništvo. Pritom moram istaknuti da u cijelom našem hrvatskom korpusu nije bilo bitnih razlika u stavovima kad je riječ o granicama prema Sloveniji, Mađarskoj, BiH, s izuzetkom Kleka, pa i u odnosu na SRJ i Crnu Goru. Međutim, ponekad je izostao kontakt s lokalnim stanovništvom i upoznavanje s problemom na »licu mjesta«.

• Jesu li se zbog manjka informacija »digli na noge« stanovnici Murskog Središća, strahujući da će dobiti pustopoljine, a da će morati ustupiti plodne njive?

- Ne znam jesu li u posljednja tri mjeseca bili upoznati bilo s čim. Mislim da tek na sastanku u utorak dobivaju odgovarajuće obavijesti. Nije mi poznat zadnji aranžman. Problem je, međutim, bio dijelom apsolviran već 1997., kad smo prihvatili slovenski prijedlog da zemljište uz Murišće i Hotizu prepustimo Slovencima, jer je to prostor koji je bio vrlo blizu tih naselja pa se, bez obzira na to što su granične crte bile i u slovenskoj i u našoj dokumentaciji potpuno jasne, poštivalo načelo životnog interesa.

Slovenska je strana prihvatila ustupak da se policijski i carinski objekti oko graničnog prijelaza premjeste iz centra Murskog Središća na drugu stranu Mure, koja je neosporno slovenski teritorij. Međutim, taj je sporazum između Međimurske županije i slovenskog područja usuglašen prije četiri godine, kada se Slovenija obvezala da će se njena vojska povući sa Svete Gere u roku od četiri tjedna.

• A to se nije dogodilo.

- Nije. A i tu smo napravili jednu racionalnu koncesiju: da granična crta prelazi preko Trdinovog vrha.

• U čemu je ustupak?

- To je najveći vrh u Žumberku pa se, prema tome, slijedi načelo izohipse. Time se daje i »psihološka prednost« prijateljskoj, susjednoj državi.

• Prošle ste nedjelje posjetili Svetu Geru. Zašto?

- Bio sam na proslavi dana Sv. Ilije na Gorjancima, na Žumberku. Glavni razlog što sam otišao bio je da se osobno ispričam župniku Vranešiću koji je trebao, na moj zahtjev, a nakon preuzete obveze sa slovenske strane, još u siječnju 1998. preuzeti ključeve vojarne.

• Ključeva, međutim, ni danas nema?

- Nema.

• Nisu li Vas baš u to vrijeme diskretno optuživali da ste »mekani« pregovarač?

- Doživio sam blagu kritiku od nekih naših geodeta i eksperata koji su dugo godina radili na ovim graničnim pitanjima. Prisustvovali su jednom sastanku u Banskim dvorima kojemu su bili nazočni i predstavnici našeg Ministarstva vanjskih poslova. U jednom su trenutku rekli kako sam previše popustljiv prema Slovencima, na što su se predstavnici MVP-a spontano nasmijali!

• Granica na moru nije nikad formalno definirana?

- Bilateralno nije. No, činjenica je da su i Hrvatska i Slovenija ratificirale Konvenciju UN o pravu mora i da je to dokument primarnog značaja, u skladu s čijim odredbama treba utvrđivati granične crte na moru.

• Neki političari tvrde da smo dali koncesije na osnovi kojih je Slovenija prvi put postala pomorska zemlja.

- Nikako se ne mogu složiti s njima! Slovenija je neosporno obalna država i, time, pomorska zemlja, a kao takvu je već deset godina priznaje cijeli svijet. Hrvatska ne samo što to respektira, nego bi na bilateralnoj osnovi mogla to potvrditi na još izričitiji način. Svojim kolegama i u Piranu i u Kopru čestitao sam već sam prilikom donošenja Deklaracije o nezavisnosti, ističući da sam zadovoljan i sretan što je Slovenija postala pomorska zemlja.

• Ipak, izgleda da je najsporniji teritorijalni koridor koji bi Slovenija, navodno, trebala dobiti prvi put.

- Što se tiče utvrđivanja granične crte na moru, ne mogu se složiti s rješenjem da bi bilo koji dio mora bio svačiji, samo da ne bude hrvatski, makar on Hrvatskoj inače, po zaključenoj međunarodnoj konvenciji, pripadao. Spreman sam dokazati da bi sve ono što su slovenske luke uživale kada smo bili u zajedničkoj državi, uživale i dalje. Čak i više, jer je Hrvatska spremna dopustiti i slovenskim ratnim brodovima i policijskim brodicama potpuno slobodnu plovidbu i preko hrvatskog teritorijalnog mora.

• Cijela je »Vaša« komisija, pa i Vi osobno, razriješena dužnosti. Iz političkih ili stručnih razloga?

- Pitajte onoga tko je to potpisao, dr. Gorana Granića.

Istarski dio granice na kopnu nije sporan

• Ima li u Istri, pri utvrđivanju kopnene granice, stvarnih problema? Je li, i što, Hrvatska izgubila na Dragonji?

- Nema problema, jer sva su sporna pitanja apsolvirana već 1995. godine.

• Kako?

- Na slovenskoj strani postojali su dokumenti s neposrednim učinkom koji su obje strane naprosto morale poštovati: da se granična crta između Hrvatske i Slovenije na dan stjecanja nezavisnosti protezala upravo kanalom Sv. Odorika, to jest, novim tokom rijeke Dragonje.

• Dakle, ni ona navodno sporna četiri sela - nisu sporna?

- Nije bilo nikakvog prostora da se uopće pregovara o pripadnosti tih četiriju sela Hrvatskoj!

• Ali, slovenska je strana to ipak osporavala.

- To je tek pitanje taktike u pregovaranju.

• Pitanje kopnene granice u Istri je, dakle, riješeno?

- Bilo je ostalo tek da geodeti, i na formalan način, parafiraju, na istim zemljovidima, graničnu crtu. Bio je to zaključak naše ekspertne skupine u travnju ove godine. Nakon toga trebao je uslijediti sastanak mješovite diplomatske komisije koji je na poziv slovenske strane već bio zakazan za 20. travnja ove godine. Mi smo potvrdili dolazak, usuglasili dnevni red i obavili sve ostale pripreme. Međutim, u kasnim poslijepodnevnim satima naše Ministarstvo vanjskih poslova zatražilo je od nas da otkažemo sastanak. To nisam mogao prihvatiti i odbio sam. No, već izdani službeni putni nalozi djelatnika MVP-a u večernjim su satima bili poništeni.

• Što je trebala biti svrha otkazanog susreta?

- Sa slovenskim kolegama trebali smo usuglasiti stavove oko granice na moru. Na čelu naše delegacije bio je akademik Vladimir Ibler, jedan od deset najvećih svjetskih stručnjaka, koji već puno desetljeće radi na pitanjima hrvatsko-slovenskog razgraničenja.

Aleksa Crnjaković