Slobodna Dalmacija: 26. 07. 2001.

ODORA I KUPAĆE

Piše: Zlatko GALL

Odijelo ne čini čovjeka, veli stara "dicta", premda ga — veli nastavak pouke — prokazuje. Konačno, i uniforma je također "samo" ambalaža koja presudno ne određuje sadržaj. Čak kada su na njoj i generalske oznake Hrvatske vojske.

Haaške optužnice koje terete dvojicu hrvatskih generala — Rahima Ademija i Antu Gotovinu — te cijeli zaplet koji su izazvale u političkom parteru (ali i na balkonu sabornice), zorno su potvrdili uvodnu opasku. Konačno, general Ademi — čijom se uzbudljivom životnom pričom nije pozabavio ni jedan državotvorni publicist niti pak "ghost writer" — u Haag je otišao dragovoljno. Uvjeren u svoju nevinost, ali, očito je, i ponosan na svoju neokaljanu odoru visokog časnika Hrvatske vojske u kojoj će se pojaviti pred Tribunalom.

Ante Gotovina — general & pustolov čija romansirana biografija odnedavno na promocijama mobilizira i one svikle jedino na čitanje poruka "dnevno svježa janjetina" — nije s Ademijem otputovao u Haag. Časnik & ljubavnik je, naime, poput signala mobilnog telefona u pasivnim krajevima "nedostupan" i za Istražni centar zagrebačkoga Županijskog suda i za Haaški tribunal. General Gotovina, za razliku od svojeg kolege Ademija, iduće kolovoske vrućine ne kani provesti u uniformi, neovisno o tome što je umirovljen. Dapače. On je umjesto generalskog ruha odabrao ili "civilku" u kojoj, kako se pretpostavlja, bježi pred hrvatskim zakonom, ili pak, kupaće gaćice. Dakako, ako je vjerovati Nenadu Ivankoviću koji veli da pustolovni general nije u bijegu već na zasluženom odmoru.

Znajući za "hipersenzibiliranost" hrvatskog političkog okruženja kada su Haag, zapovjedna odgovornost i zahtjevi za izručenjem generala u pitanju, bilo bi logično da su se na ispraćaju generala Ademija — hrvatskog časnika u punom značenju riječi — našli predstavnici svih stožera za obranu digniteta Domovinskog rata te brojnih drugih udruga uvjerenih u nevinost haaških optuženika. Kaj god! Jer, na domoljubnoj burzi dionice generala Ademija višestruko su niže od onih bjegunca Gotovine. Primjerice, u prostorijama Županije splitsko-dalmatinske ovješena je samo Gotovinina slika (pred kojom salutiraju, kunu se i pjene vijećnici Hrvatskog bloka), a i župan Branimir Lukšić — umjesto u posjet Ademijevoj obitelji u Splitu — "potegnuo" je sve do Pakoštana ne bi li odao počast generalu u kupaćim gaćicama. Zašto?

Možda stoga što u cijeloj zavrzlami oko izručenja generala Haagu doista nije riječ o pravdi & krivdi, o Domovinskom ratu i njegovu dignitetu, o časničkoj časti i generalskoj uniformi, već prije i poslije svega o jeftinom (no opasnom) politikantstvu. Uostalom, ne radi se tu "samo" o nacionalnosti dvaju generala — Albanca i Hrvata — o njihovu "backgroundu" i političkim sklonostima, već — pored ostaloga — i o nastavku "friziranja" Domovinskoga rata i dovršavanja "diferencijacije" u redovima njegovih časnika.

Jer, podsjetimo, na "domoljubnoj burzi" dionice legionara, ljubavnika & pustolova, unatoč bijegu u kupaćim gaćicama, više vrijede od Ademijevih činova iz JNA te generalske uniforme Hrvatske vojske. U kojoj će se, dostojanstveno braneći čast Domovinskom ratu, pojaviti pred Haaškim sudom.