Dnevni osvrt O HSLS-ovcima i ministarskim foteljama piše Edita Vlahović

On, Hrvoje Kraljević ministar znanosti i tehnologije (HSLS), nema posebice veliku želju za ministarskom foteljom, ali će se žrtvovati i rado bi zadržao svoju fotelju iako je ne tako davno podnio ostavku. I još pojašnjava da bi mu bilo krivo da rad Ministarstva zastane na nekih pola godine dok se novi ministar ne snađe i uhoda.

I njegov stranački kolega Jozo Radoš, ministar obrane, isto je Račanu na stol bacio ostavku. Znamo da je to bilo u onom trenutku kada se HSLS, tada još vođen Draženom Budišom, nije mogao pomiriti s time da Vlada izruči Haagu dvojicu osumnjičenih generala. Ali, ta je kriza, što se tiče HSLS-a, prevladana. Budiša se povukao, Radoš je zasjeo na njegovo stranačko mjesto, dio HSLS-ovih zastupnika u Saboru je podržao Vladu. Konsolidirano vodstvo HSLS-a potom je javnosti ponudilo tumačenje prema kojem je izazivanje krize Vlade i vladajuće koalicije pa zatim i prisiljavanje premijera da zatraži podršku Sabora, bilo posljedica njihovih određenih nespretnosti. Nisu se snašli. I što sad? Ništa! Poručuju ministri liberali. Kao da ničega nije ni bilo. Ako je već tomu tako, zašto bi naše ostavke važile, razmišljaju naglas Kraljević i Radoš.

A Radoš je, nakon što je postao prvi čovjek HSLS-a, premijeru preko medija otkrio svoju želju. I on bi da se zaboravi na ostavku, ali više ne bi htio voditi Ministarstvo obrane. Radoša, za razliku od Kraljevića, ne muči što će biti s njegovim resorom dok se novi ministar ne uhoda. Ministar obrane u ostavci otkrio nam je da mu je njegov resor težak (je li shvatio da nema viziju i ne zna što treba napraviti?), pogotovo sada kada je preuzeo vodstvo u HSLS-u.

Puno je to posla, tvrdi Radoš i nastavlja da bi on manje zahtjevan posao u Banskim dvorima. Smatra da je hladovina u Ministarstvu za europske integracije.