Vjesnik: 27. 07. 2001.

Do 2000. samo jedan Hrvat okrivljen za ratni zločin

Ni jedan od 1900 predmeta koji se navode u »Bijeloj knjizi«, što ju je bivši ministar pravosuđa Zvonimir Šeparović dostavio Haagu, ne sadrži optužnicu za ratni zločin / Mihajlo Hrastov, do procesuiranja »slučaja Gospić«, jedini Hrvat koji je optužen zbog ratnog zločina / Iako je najavljeno, Račanov kabinet do danas nije osnovao posebne urede Državnog odvjetništva i policije za pojačani kazneni progon djela ratnog zločina

ZAGREB, 26. srpnja – U saborskoj raspravi o suradnji Hrvatske s Haagom, zastupnik HDZ-a Vladimir Šeks rekao je da je naše pravosuđe sposobno procesuirati ratne zločine i da nam zbog toga ne treba Haag. Pozvao se na »Bijelu knjigu«, dokument o kaznenim prijavama za zločine počinjene u Domovinskom ratu, koji je Ministarstvo pravosuđa, dok mu je na čelu bio Zvonimir Šeparović, dostavilo Sudu u Haagu. Šeks je naveo kako je u tom dokumentu obrađeno više od 1900 takvih slučajeva.

Nije prvi put da se zastupnici HDZ-a, kao i drugi koji se protive suradnji s haaškim sudom, pozivaju na »Bijelu knjigu« kao krunski dokaz da su hrvatske vlasti i ranije procesuirale ratne zločine.

Osnovna zabluda koju šire pozivatelji na »Bijelu knjigu« leži u činjenici da nijedan od zločina koji se u njoj spominje pravno nije okvalificiran kao ratni, nego kao »običan« zločin, iz koristoljublja ili osvete: ubojstva, grabeži ili paleži. To su rekli haaški dužnosnici, ministar Ivanišević i brojni drugi, koji su imali uvid u spomenuti dokument.

Jedini slučaj iz Domovinskog rata koji je Državno odvjetništvo za vlasti HDZ-a označilo kao ratni zločin je optužba za ubojstvo ratnih zarobljenika na Koranskom mostu u Karlovcu, iz jeseni 1991. godine, za što se sudi Mihajlu Hrastovu.

Odvjetnik generala Rahima Ademija, Čedo Prodanović, ovako je objasnio činjenicu da Hrvati nisu kazneno odgovarali za ratni zločin:

»Bit problema je da se jednostavno postupalo u skladu s filozofijom Milana Vukovića (bivšeg predsjednika Vrhovnog suda, op.a), da Hrvati ne mogu počiniti ratni zločin jer su sudjelovali u obrambenom ratu.«

Preuzevši vlast, Vlada Ivice Račana znala je da će se, kad-tad, morati ozbiljno suočiti s ovim pitanjem.

Boraveći u Haagu za prvih mjeseci obavljanja dužnosti, zamjenik premijera Goran Granić i ministar pravosuđa Stjepan Ivanišević su, nakon uvida u stanje hrvatskih haaških slučajeva, zatražili od Suda da se domaćem pravosuđu prepusti procesuiranje nekih slučajeva, poglavito Gospića.

Hrvatskom je zahtjevu udovoljeno. U travnju 2000. godine, paralelno s haaškim istražiteljima, na području Gospića i Like radili su i domaći. Ali sve do ubojstva Milana Levara (kojeg nitko od domaćih istražitelja nije zvao na razgovor), »slučaj Gospić« nije došao na sud.

Zanimljivo je da se Berislav Živković, posljednji državni odvjetnik kojeg je imenovala HDZ-ova vlast, hvalio da je 1999. godine, nakon tekstova koje je dolje potpisani novinar objavio u Globusu o »slučaju Gospić«, naložio pokretanje istrage. Koliko je ta istraga bila ozbiljna, opet se može suditi prema činjenici da njome nije bilo obuhvaćeno ispitivanje pokojnog Milana Levara, a koliko nam je poznato, ni drugih svjedoka ratnih zbivanja u Gospiću 1991.

Sadašnja se vlast nespretno nosi s ovim problemom. Iako se želi ostaviti dojam da je postupanje s optužnicama protiv generala Rahima Ademija i Ante Gotovine bilo o skladu s procedurom, mnogi se analitičari, posebno zapadni, s tim ne slažu.

Premijer Račan je mjesec dana držao optužnice koje su mu dostavljene iz Haaga, dok ga Carla del Ponte posjetom nije na njih podsjetila.

Prema proceduri, Račan je optužnice trebao automatski proslijediti Ministarstvu pravosuđa, a ono sudovima. Kako to nije učinjeno, generalu Anti Gotovini odškrinuta su vrata da postane nedostupan policiji i sudu, koji mu je trebao uručiti optužnicu. Zapadni se analitičari slažu da haaška tužiteljica neće biti zadovoljna postupkom hrvatskih vlasti, bez obzira što je general Rahim Ademi, u srijedu, sam otputovao u Haag. Iz krugova bliskih Haaškom sudu stižu najave da ćemo ubrzo čuti oštre ukore na račun Vlade zbog načina postupanja u slučaju Gotovina.

Dva dana prije siječanjskog dolaska Carle del Ponte u Zagreb, na zatvorenom je dijelu sjednice Vlade zaključeno kako ubrzano treba pristupiti osnivanju posebnog ureda državnog odvjetništva, koji bi se bavio kaznenim progonom počinitelja ratnih zločina.

Vlada je zadužila Ministarstvo pravosuđa da pripremi nacrt prijedloga zakona kojim se uređuje poseban način organiziranja pravosuđa i policije u vezi s kaznenim progonom počinitelja ratnih zločina.

Komentirajući tada primjedbe kritičara da Vlada to čini zbog Carle del Ponte, Vladina glasnogovornica Aleksandra Kolarić izjavila je da je riječ o neistini, »jer je trajno opredjeljenje Vlade pojačati progon počinitelja ratnih zločina u Hrvatskoj«.

Do danas nije ostvareno ništa od tadašnjih zaključaka o posebnim uredima policije i tužiteljstva za progon ratnih zločina. Stoga se mnogi pitaju je li doista riječ o »trajnom opredjeljenju« ili o plesu na žici Vlade premijera Račana?

Željko Peratović