Jutarnji list: 28. 07. 2001.

Ministar Fižulić - svjetski putnik i uspješan prodavač magle

Piše: Jadranka Šević

Prema najnovijim podacima HNB-a u Hrvatsku je do kraja ožujka ove godine stiglo samo oko 65 milijuna dolara izravnih inozemnih investicija. Iako je riječ samo o tromjesečnim pokazateljima, oni jasno govore da su privatizacijski "apetiti" i želje Vlade puno veći od njezine stvarne privlačnosti inozemnim ulagačima. Lani je bilo investicija oko 924 milijuna dolara, što je manje nego 1998., a nešto više nego 1996. i 1997.

Možda su upravo ovi podaci nagnali Vladu na osnivanje Koordinacije za uklanjanje barijera ulaganja. Dobra je vijest što će je voditi potpredsjednik Slavko Linić koji bi sa svojom pozitivnom ludošću i energijom mogao nakon dugo godina priča nešto i napraviti. Loša je vijest da ova Vlada kao i one prijašnje nisu ništa napravile da bi potaknule ulaganja u Hrvatsku. Dapače, ministar Goranko Fižulić, koji je hvala Bogu konačno podnio ostavku, trebao bi odgovarati za niz gafova upravo na tom području.

Prisjetimo se samo Zakona o poticanju stranih ulaganja koji je usprkos protivljenju stručnjaka i javnosti usvojen prije godinu dana. Pa zatim ukidanja Agencije za poticanje stranih ulaganja kako bi Fižulićevo ministarstvo imalo posla. Fižulić je gotovo istodobno krenuo na vrlo skupe turneje po svijetu koje traju još i danas, a troškovi njegova ministarstva premašili su one Ministarstva vanjskih poslova ili europskih integracija.

Fižulić svjetski putnik u Hrvatsku nije donio ni jedno ulaganje osim možda koristi i poslove za vlastito poduzeće. Kao iskusni trgovac sa svakog se putovanja vratio samo s hrpom obećanja. Bahatost sveznajućeg ministra gospodarstva možda se najbolje vidjela na ukidanju Agencije za promicanje ulaganja. Zakon o promicanju ulaganja stajao je, istina, od početka 1999. u nečijoj birokatskoj ladici pa je riječ i o grijehu HDZ-ove vlasti, no Fižulić nije smatrao potrebnim ni da pogleda ono već napisano. Riječ je o prijedlogu koji je, za razliku od Fižulićeva, bio napravljen na temelju prikupljenih podataka iz 16 zemalja Centralno-europske inicijative. Tako se ponovno potvrdilo da se i nova vlast kao i ona HDZ-ova smatra najpametnijom na svijetu.

Zakon se podsjetimo, nije ni dotaknuo administrativnih barijera, koje su najveća smetnja ulaganjima. Primjera za kočenje ulaganja je mnogo. Prisjetimo se Benettona koji je pet ili šest godina pokušavao ući u Hrvatsku, ili privatizacije u turizmu koju su kočili direktori koji su se vidjeli kao vlasnici hotela, kao i banke koje nisu prihvatile strane ulagače spekulirajući da će jedan dan porasti njihova vrijednost.

Poznat je i kardinalni gaf sa Shellom koji je već bio doznačio dio sredstava, planirao zaposliti 900 ljudi, a naprosto su najureni od konkurencije. Ili slučaj Dalmacije - Dugi rat u koji već dvije godine pokušava uložiti jedan od najvećih proizvodača specijalnih čelika u Europi tvrtka Venetta, a za nos ga je vukla i prijašnja i sadašnja vlast.

Ministar Fižulić ponovno je ovih dana najavio velike greenfaild investicije. Zbog istih prepreka od njih sigurno neće biti ništa. Pored toga, potpuno je nejasno kako jedan svjetski putnik poput Fižulića ne zna da u ovom trenutku u svijetu na ukupno 300 milijardi dolara ulaganja na greenfaild otpada samo pet posto, a ostalo su preuzimanja i spajanja velikih i malih tvrtki. Hrvatskoj koja ima mnogo tvornica, koje su zatvorene ili su pred zatvaranjem, zapravo ne trebaju greenfaild investicije.

No, vratimo se ponovno administrativnim barijerama. Studija FIAS-a specijalizirane agencije Svjetske banke, o administrativnim barijerama, a na koju se sada poziva Vlada postoji već više od dvije godine, a ni jedna od njih od formiranja nove vlasti još nije uklonjena.

Hoće li će nova Koordinacija moći spriječiti interese raznih lobija i pojedinaca te neefikasnost državne uprave? I bez Koordinacije, kao još jednog birokratskog tijela, do sada se na tom području moglo dosta napraviti. Hoće li će Koordinacija moći riješiti neefikasnost hrvatskog sudstva, nered u zemljišnim knjigama, neprovođenje propisa? Svaki dan kašnjenja znači i sve manje šanse za dolazak investitora. Prisjetimo se da su se oni u regiji već dobro pozicionirali, a Hrvatska im može još biti atraktivna samo za širenje na područje bivše Jugoslavije. Hrvatsku od nove vlasti prati i katastrofalna slika stvorena kroz prizmu pljačka i hapšenja. I tu je stvoreno puno buke ni za što jer ni jedan od slučajeva nije završen. S druge strane stranci koji to prate i prenose u svojim medijima, pitaju se zašto da ja dođem u ovu zemlju. Trebali bi svi puno više poraditi na tome da Hrvatsku prikazujemo kao jednu puno bolju i privlačniju zemlju nego što ona je.

U ovom trenutku se nitko od pravih investitora još nije pojavio. Još dolazi samo druga liga investitotora koja ispituje teren, a Hrvatska gubi vrijeme uzalud. Jedna od velikih prednosti Hrvatske bila je nekad sposobnost naših ljudi i stručna radna snaga, no i ta je razlika sve manja u odnosu na druge tranzicijske zemlje. Nekada je bio značajan i geostrateški položaj te kvaliteta življenja kod nas. Ni toga više nema. Što je još preostalo?