MEDIJIMA U REPUBLICI

Zagreb, 25.01.2000.

 

ĐAPIĆEVA REALNA ŠANSA?

Bivši predsjednički kandidat Anto Đapić (HSP), čovjek bez magistarske titule a duga jezika, još je prilikom glasovanja izjavio kako ima realne šanse da on – ANTO ĐAPIĆ - dođe u drugi izborni krug. Poslije objave izbornih rezultata je “mjerač visine kukuruza” ostao ispod dva posto dobivenih glasova te je polučio slabiji rezultat od jednog neovisnog kandidata iza kojega nije stajala politička stranka. Ako bi se uzeo kriterij pobjedničkog predsjedničkog kandidata prvog izbornog kruga Stipe Mesića kako su ovi izbori “personalizirani”, onda je hadezeov satelit Đapić polučio još gori rezultat, čak je i u svojoj domicilnoj osječkoj županiji s tek dva posto dobivenih glasova doživio izborni debakl. Birači su o kvazipolitičaru Đapiću rekli svoje. A tko bi glasovao za osobu koja krivotvori magistarski rad za koji je kao mentora uzeo svog u stranci podređenog “doglavnika”, koji je 1993. ukrao cijelu jednu političku stranku (HSP), koji je izborni prag prelazio samo uz asistenciju bivše vladajuće stranke HDZ (5,01%) i koja se crnim perjem Hrvatskom šepurio na mitinzima istine kao svojedobno Miroslav Šolević u zadatku Slobe Miloševića u Srbiji? Tko bi glasovao za poltrona koji je znao reći kako stranci HDZ želi pobjedu a za sebe drugo mjesto?

Iako je svojedobno Paragi došao u HSP iz Hrvatske demokratske zajednice sa gaćama na štapu (nakon što mu je Branimir Glavaš dao vritnjak), Paraga je od njega pokušao napraviti političara, međutim, uzalud. “Seoski đilkoš” ostao je “seoski đilkoš”, ma koliko god se šutjelo o tome. Nikada dozreo za političara, mislio je opsjednuti Đapić kako će kao predsjednički kandidat dobiti više nego Dobroslav Paraga 1992. godine a ostao je u “zlatnoj sredini”, kako Đapić reče, ili kako bi narod rekao ni vrit ni mimo. Jadni Đapić ne zna kako su ovi izbori dječja igra naspram ’92 kada nije bilo višestranačke kontrole i kada je vrhovnik Tuđman koristio sva nedozvoljena sredstva da, opsjednut, dođe do cilja: izbacivanje Parage iz političke utrke pod svaku cijenu. U toj konstelaciji je Paraga od osam kandidata bio treći po dobivenim glasovima (preko 200 tisuća ili 5,3%) a američki Congress je objavio kako je Dobroslav Paraga bio jedini oponent Franji Tuđmanu, dok Savka i Budiša kao oporbeni predsjednički kandidati tada nisu igrali značajniju ulogu, kako su procijenili američki analitičari.

Ostaje činjenica kako su se Hrvati probudili i ekstremnoj desnici personificirane Đapićem na predsjedničkim izborima 2000. poručili kako s Tuđmanom odlazi i njegova marioneta iz Glavnog stana (čitaj: glavnog srama). Zbog svega gore spomenutoga, a posebno zbog krađe i krivotvorenja Đapić ima realne šanse da slijedeći legislativni saziv Sabora ne provede spavajući ili smijući se u saborskoj fotelji nego cmizdreći iza rešetaka skupa sa cijelom svojom crnokošuljaškom svitom (Kandare, Jukić i drugi pravaške Jude). Za Đapića vrijedi ona narodna: Sve se vraća, sve se plaća (s kamatama).

Ured za odnose s javnošću, Goran Jurišić