Nekrolog g. Hansu Peteru Rullmannu preminulom 29.01.2000. u Hamburgu, SR Njemačka u 67. godini života

Umro je veliki prijatelj hrvatskog naroda njemački novinar i publicist, Titov uhićenik i politički zatvorenik komunističke Jugoslavije, izdavač jedne od ponajboljih revija koje su godinama izlazile u inozemstvu na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku pod naslovom “Hrvatska domovina”, izvanredno obrazovani novinar i poliglot, prevodilac i pisac vrijednih eseja i članaka sa aktualnom tematikom iz borbe hrvatskog naroda za svoju samostalnost i ljudska prava. G Rullmann uspostavio je sa mnom sadržajan kontakt još početkom osamdesetih godina, neposredno nakon Titove smrti, kako bih mu pomogao u pripremi i organiziranju velikog intervjua za njemački “Der Spiegel” o političkoj situaciji u Hrvatskoj i Jugoslaviji u ljeto 1980. godine. Osobno mi je prepustio da odaberem najboljeg sugovornika za tu temu. Na moj prijedlog g. Rullmann je predložio redakciji “Der Spiegela” dr Marka Veselicu, te je koncipirao kao vrhunski poznavalac tematike pitanja za intervju, koji sam kasnije uspješno organizirao, ali ga zbog prevelike opširnosti (inače jedan od velikih nedostataka M. Veselice), časopis nije integralno objavio. Kasnije, kada je dr Veselica zbog djelomične objave intervjua dobio četiri godine zatvora plus sedam za suradnju s emigracijom, g. Rullmann objavljuje 1981. godine integralni Veseličin intervju na nekoliko svjetskih jezika pod naslovom “Hrvatsko pitanje - smrtna bolest Jugoslavije”.

G. Rullmann zalagao se je za utamničene hrvatske političke zatvorenike, tiskao mnoge dokumente, proslijeđivao ih zapadnim vladama ne bi li podupro borbu za nacionalna i ljudska prava hrvatskog naroda, ali i ostalih potlačenih nesrpskih naroda u bivšoj Jugoslaviji, osobito kosovskih Albanaca.

Osobito je zapažena publikacija g. Rulmanna o političkim ubojstvima, prvenstveno hrvatskih političara i emigrantskih aktivista na tlu SR Njemačke i Zapada, pod naslovom “Ubojstva naređena iz Beograda” – dokazi o jugoslavenskom ubilačkom stroju.

Neumorno je sudjelovao na mnogim simpozijima, prosvjedima u korist potlačenih i progonjenih Hrvata i Albanaca, odazvao se je na pozive Hrvatske stranke prava te je kao gost sudjelovao na nekoliko javnih skupova HSP-a u Njemačkoj.

Njegov rastanak sa hrvatskom stvari nastao je još za njegovog plodonosnog života.

Tuđmanova agresija na Bosnu i Hercegovinu, bratoubilački rat katolika i muslimana bila je kap koja je prelila čašu Rullmannovog nevjerojatnog i junačkog strpljenja u zalaganju za hrvatski narod i njegovu samostalnost. Nepravde koje je doživio od Tuđmanove vlasti čudovišne su. Nakon prvih višestranačkih izbora, odmah po dolasku na zagrebačko uzletište g. Rullmann saznaje od A. Belje da je persona non grata i da se s prvim zrakoplovom treba vratiti natrag u Njemačku. Tu uvredu i poniženje, čovjek i Nijemac Hans Peter Rullmann nije mogao niti sanjati da će doživjeti od nove Tuđmanove vlasti. Nikada više nije došao u Hrvatsku, a kada je bio pozvan na međunarodni simpozij u Zagrebu o Bleiburgu i križnom putu 14-15.05.1994. nije se odazvao, već je poslao poruku “da su ga njemačke vlasti upozorile da hrvatske vlasti pripremaju njegovo uhićenje uz izmišljene optužbe zbog njegove kritike politike hrvatske vlade”.

G Rullmann podupro je hrvatsku borbu za slobodu i čestim gostovanjima na sajmu knjiga u Frankfurtu pod imenom “Hrvatska domovina” a izdao je najvažniju publikaciju osamdesetih godina o borbi za demokraciju i ljudska prava u Hrvatskoj pod naslovom “Peticija za amnestiju političkih zatvorenika 1980. godine u Zagrebu” na nekoliko svjetskih jezika.

Opraštajući se na ovaj skroman način od velikog čovjeka i hrvatskog prijatelja g. Hansa Petera Rullmana, članstvo i vodstvo HSP-1861 zadržati će uspomenu na njega i njegovo djelo u trajnom sjećanju, a kada se za to stvore prilike, lik ovog humaniste i novinara trajno će obilježiti spomenikom u Zagrebu.

 U Zagrebu, 5. veljače 2000.

Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-1861