Slobodna Dalmacija: 11. 2. 2000.

ŠTO SE MOŽE IŠČITATI S MARGINA VLADINE PLATFORME
Sveto pismo i grješni život

Bude li oklijevala i kasnila s aktivnim pristupom, Vlada će užarenost gorućih problema vrlo brzo osjetiti na vlastitoj koži

Piše: Miomir ŠTRBAC

Precizna dijagnoza bolesti, jasni i dobri ciljevi za budućnost, te općenit i nejasan odabir terapijskih tehnika za suzbijanje gorućih boljki sadašnjice, glavne su značajke gospodarskoga dijela programa nove hrvatske Vlade što ga je Saboru prezentirao premijer Ivica Račan. U tom smislu, skup dugoročnih ciljeva ekonomske politike i mjera za njihovo dosezanje u četverogodišnjem razdoblju, zapravo i ne možemo nazvati Vladinim programom, nego tek njegovom platformom.

U najkraćem, ona računa da će do 2004. godine Hrvatska postati prosperitetna zemlja rastuće proizvodnje i izvoza, padajuće nezaposlenosti i solidnog standarda za sve građane. Ti se strateški ciljevi pak kane ostvariti kresanjem javne potrošnje i porezne presije, poticanjem proizvodnje i izvoza, privlačenjem izravnih stranih ulaganja, restrukturiranjem dijela gospodarstva koje ima šansu opstati na tržištu, a pokretanjem stečajeva u tvrtkama koje su kronični i neizlječivi gubitaši.

Na knjiško-teorijskoj razini, sve rečeno zvuči kao Sveto pismo koje će svatko razuman i dobronamjeran prihvatiti za platformu budućnosti. Jedini je problem što bi surovi i posve "neknjiški" nastrojeni život, prepun gorućih problema koje je ocrtao i sam premijer, tu obećavajuću platformu lako mogao potopiti.

Ako ona hitno ne bude stabilizirana nekim vrlo konkretnim i odlučnim rezovima i potezima. Jer, kada se konstatira da je gospodarstvo u dubokoj krizi, da unutarnji i vanjski dug vrtoglavo raste, proizvodnja opada, a sve veći broj poduzeća ide k stečajnoj sudbini, tada treba odmah reagirati, barem s nekoliko promptnih poteza.

Poput, recimo, ukidanja poreza na reinvestiranu dobit, organiziranja multilateralne kompenzacije, smanjenja obvezne rezerve radi sniženja kamatnih stopa, hitne izrade zakona o poticanju izravnih stranih ulaganja... Takvi su konkretni potezi nužni da se barem počnu zaustavljati negativni procesi, a još više da se naznači početak istinskog preokreta. Na to je vjerojatno mislio zastupnik IDS-a Damir Kajin kada se založio za radikalnu šok-terapiju i povlačenje najtežih poteza odmah.

Njihovo odgađanje, "do dinamičke razrade programa po godinama i strateškim pitanjima" ili "definiranja gospodarske strategije", bilo bi velika pogreška. Vlada bi se time zapravo dovela u poziciju uzmicanja pred problemima koji se neće smanjiti sami od sebe, nego će ubrzano rasti i već sutra biti puno teži za rješavanje nego danas. Svim dobrim strategijama unatoč.

U najveće tumore na gospodarskom tkivu valja, dakle, zarezati hrabro i bez odgađanja da se teško bolesno gospodarstvo spasi od letalnog ishoda. To je prvi preduvjet za sve ostale dugoročne terapije koje mu u četverogodišnjem roku mogu donijeti vitalnost i zdravlje.

U protivnom, bude li oklijevala i kasnila s aktivnim pristupom, Vlada će užarenost gorućih problema vrlo brzo osjetiti na vlastitoj koži. Jer, koliko god, primjerice, bila mudra programska teza da se poduzećima bez tržišne perspektive više neće davati novac za plaće radnika iz proračuna, to je ipak samo teorija. U praksi, valjat će u njezinu mudrost i dugoročno dobre učinke uvjeravati izbezumljene radnike koji će i dalje opsjedati Markov trg, tražeći da se njihova vrlo kratkoročna i vrlo konkretna glad riješi odmah. Ne tezama i načelima, nego novcem.