Splitski Diokom, poduzeće s 2363 zaposlenih, okončat će dugogodišnju agoniju otvaranjem stečajnog postupka, nakon kojega će zaposlenici završiti na Zavodu za zapošljavanje, a imovina poduzeća bit će rasprodana radi namirenja milijunskih potraživanja!
Ova tvrdnja je logičan zaključak temeljen na aktualnoj situaciji Diokoma, nekadašnjeg socijalističkog mastodonta zvanog Jugoplastika, koji je 1990. godine imao oko 11 tisuća zaposlenika. Slavko Linić, dopredsjednik hrvatske Vlade, koji je još jesenas u Splitu jasno kazao da će u stečaj sva poduzeća koja ne mogu poslovati, bio je još jasniji u četvrtak na gospodarskom forumu:

Diokom, poduzeće u većinskom državnom vlasništvu, koje je proteklih godina gubilo i radnike i poslove, ne može niti normalno poslovati niti isplaćivati plaće. Isplata radničkih plaća na kapaljku, kada bi ih primali u obrocima od oko 20 posto, te pokretanje općih i spontanih štrajkova jasno su ukazali na neodrživost koncepta socijalnoga poduzeća koje zapošljava žene i majke koje nemaju gdje raditi osim u Diokomu zbog kvalifikacija za pojedine poslove koji se obavljaju u splitskoj tvrtki.

Da je Diokomov torpedirani brod počeo nezaustavljivo tonuti, postalo je još razvidnije u utorak kada je Mladen Ćurković, predsjednik Uprave Diokoma, koji je na čelu poduzeća još od 1991. godine, dao neopozivu ostavku, dok je preostalih četvero članova Uprave stavilo svoje mandate na raspolaganje Nadzornom odboru tvrtke. Ćurković i članovi Uprave tako su napustili brod koji tone, suprotno pomorskoj tradiciji, ostavivši na cjedilu radnike koji nisu primili plaće za studeni prošle godine, kako se slikovito izrazila Katja Bašić, povjerenica Samostalnog sindikata Diokoma. Upravo je problematika isplate studenačkih plaća bila varljiva slamka spasa za radnike, jer su računali da će im sadašnja Vlada pomoći da se spasu.

Iako je stara Vlada Diokomu odobrila pet milijuna kuna za isplatu studenačkih plaća još 20. siječnja, nova Vlada se morala suočiti s bezvrjednim papirom koji nije obvezivao ni na što. Do kraja siječnja u Diokom je stigao samo taj papir, a ne i kune koje država nema. Ministar gospodarstva Goranko Fižulić nije u petak Mladenu Ćurkoviću i sindikalistima mogao ništa konkretno obećati, osim zlokobnih najava o povećanju broja nezaposlenih za 20 do 30 tisuća, među koje su, izgleda, već uračunati Diokomovi radnici.

— Vlada neće izdvojiti ni kune za sanaciju poduzeća koja loše posluju, a tvrtkama nećemo izdati ni jedno jedino jamstvo i od toga ne odstupamo — najavio je Fižulić. Ministrova najava da će Vladina koordinacija za gospodarstvo u ponedjeljak odlučiti što će biti s plaćama i sudbinom poduzeća i to nakon konzultacija s formalnim Diokomovim vlasnicima, Fondom za privatizaciju i Agencijom za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, za Diokom ne znači ništa konkretno.
Čak i pod uvjetom da država pošalje Diokomu pet milijuna kuna za neto plaće, nema mogućnosti za njihov obračun u bruto iznosu od oko 9,2 milijuna kuna kako bi se namirile obveze prema državnim zavodima za mirovinsko i zdravstveno osiguranje radnika. Nakon mogoće isplate studenačkih plaća ostat će potpuno neizvjesna isplata preostalih plaća i Diokomu će nad glavom ubrzo visiti "komplet" od tri neisplaćene plaće, a što je još u vrijeme Vlade Zlatka Mateše bila "uputnica" za otvaranje stečajnog postupka.

Teško je u dosadašnjim okolnostima govoriti o mogućnosti za izbjegavanje stečaja kao što je dokapitalizacija Diokoma, jer mu za nju treba nedostižnih 60 milijuna kuna, koje država ionako neće isplatiti. Fižulićeva izjava o dolasku novoga vlasnika koji bi tvrtku dokapitalizirao, premda jedino moguće rješenje, zapravo je pokušaj da se loša vijest kaže bezbolnije.

Strani partner ili domaći kupac neće tako skoro doći u Diokom iz više razloga, i to baš onih koji su i potpuno uništili tvrtku. Nije to samo iznimno nepovoljna kadrovska struktura i velika stopa odsutnosti s posla, veća od trideset posto, te zastarjela tehnologija, već i trenutačne okolnosti na tržištu i hrvatski gospodarski i ekonomski balasti. U prvome su redu to visoka cijena novca s tržišnom kamatom od čak 20 do 22 posto, te nemogućnost naplate isporučene robe. Nužnost izdvajanja od oko deset milijuna maraka samo za prvu fazu tehnološke obnove dodatna je prepreka dolasku potencijalnog novog vlasnika.

Zbog štrajkova i prijetnji radnika da će stupiti u nove štrajkove, Diokom je ostao bez dijela poslova za strane naručitelje, a njegovi talijanski, francuski i švicarski partneri, zanimajući se prije nekoliko mjeseci za privatizaciju pojedinih dijelova tvrtke i jasno poručujući da ih nije briga za Diokomov tehnološki višak od oko 800 radnika, računali su i na to da država neće tvrtku prije privatizacije prepustiti samu sebi i prodati je golu i bez dote.

Mladen Ćurković, koji je često isticao da Diokom može opstati samo uz Vladinu pomoć i radnu disciplinu, napustio je tvrtku nekoliko godina kasnije nego što je trebao, jer se unatoč svim tržišnim i ostalim ekonomskim balastima ne može oprati od odgovornosti za slom poduzeća. Njegov pokušaj da Vladi proda poslovne prostore za 45 milijuna kuna zakasnjeli je potez vlastita iskupljenja na koji Fižulić nije pristao.
Radnici Diokoma odlučit će u ponedjeljak o svojim daljnjim aktivnostima, koje podrazumijevaju štrajkove i prosvjede. Male su i nikakve nade za spas Diokoma, pa se i radnički bunt može doimati samo kao završni vapaj nakon agonije duge deset godina.