Slobodna Dalmacija: 15. 2. 2000.

JE LI ZEMLJI POTREBAN STEČAJNI UPRAVITELJ ILI NOVA VLADA
Račan posrće zbog Fižulića?

Neselektivni pristup hrvatskim gospodarsko-socijalnim nedaćama znak je neodgovornosti i kukavičluka trenutne vlasti, odnosno ministra gospodarstva. Možemo se samo nadati kako je ta neodgovornost bila grubi incident jednog vladina dužnosnika, a ne stvarni stav Vlade Ivice Račana

Zbilja, je li ovoj zemlji potreban stečajni upravitelj ili nova vlada? Ovo pitanje sebi svakodnevno postavljaju ministri i građani, obični, domaći, te vjerojatno svako jutro ustanu s jednim odgovorom, a na večer idu spavati s drugim. Odgovorom.
Kada je Goranko F
ižulić, ministar gospodarstva, u petak "prvi put javno i otvoreno" kazao kako će Vlada "kratkoročno morati povećati broj nezaposlenih za 20 do 30 tisuća" više je nego cinično građanima poručio kako su predizborna obećanja o 50 tisuća novih radnih mjesta godišnje bila tek gorki vic. "Znate, malo smo se šalili, u stvari smo vam mislili reći kako će broj od 350.000 nezaposlenih u 2000. narasti na 400.000", znalački su dešifrirali ministrove riječi birači pobjedničke koalicije.
No, kada je isti ministar ustvrdi
o kako Vlada neće izdati ni jedno jamstvo tvrtkama s teškoćama u poslovanju, jer "izdamo li jednima, doći će nam i drugi, a to je propast", pučani Lijepe naše su shvatili da se nakon izbora nije promijenilo još uvijek ništa. Doslovce, te je riječi upotrijebio Borislav Škegro, bivši ministar financija, kada su prvi radnici došli po plaće na Markov trg. Iste te riječi Škegro je upotrijebio kada su pojedine gospodarske grane tražile manju stopu poreza na dodanu vrijednost. Takav stav predstavljao je tada, kao i danas, apsolutni nedostatak odgovornosti spram posla koji Vlada obavlja, te kukavičko prebacivanje odgovornosti na "pravičnu ruku tržišta". Naime, u jednom "sumnjivom" dokumentu pod nazivom Ustav RH stoji jedna još "sumnjivija" sintagma "socijalna država", koja Vladi namjenjuje ulogu gospodarskog i socijalnog korektiva tržišta, kao i one državne vlasti koja rješava socijalne posljedice gospodarskog kriminala.

U Hrvatskoj većim dijelom pomoć traže tvrtke koje su upropaštene upravo zbog gospodarskog kriminala, a nova vlast je izbore dobila dijelom i zbog najave rješavanja tog problema. Mato Crkvenac, ministar financija, je do sada govorio kako će se sanacijama problematičnih poduzeća prilaziti selektivno. To je značilo da će Vlada pomoći u otklanjanju poslovnih i financijskih dubioza u poduzećima koja prema svim pokazateljima mogu uspješno tržišno funkcionirati, dok tu pomoć neće dobiti poduzeća koja nisu sposobna za tržišnu utakmicu. Takav stav je ujedno predstavljao odgovorni pristup Vlade svom poslu, jer se odluke donose prema utemeljenim gospodarskim i socijalnim kriterijima koji se mogu uvjerljivo braniti. Neselektivni i neargumentirani pristup aktualnim hrvatskim gospodarsko-socijalnim nedaćama znak je neodgovornosti i kukavičluka trenutne vlasti, odnosno ministra gospodarstva. Možemo se samo nadati kako je ta neodgovornost bila grubi incident jednog vladina dužnosnika, a ne stvarni stav Vlade Ivice Račana prema socijalno-gospodarskim problemima.