Zagreb, 19. veljače 2000.

Jedna od ozbiljnih prijetnji koja se je nadvila nad vladajuću koaliciju u Saboru RH bila je pored izbora Ivića Pašalića za potpredsjednika Sabora, izbor dr Zdravka Tomca na istu dužnost. Ovaj je to dokazao svojim furioznim nastupima u Budišinoj predsjedničkoj kampanji, ali pogotovo svojim naknadnim neuvjerljivim izgovorima “da nismo poduprli Pašalića, proglasili bi nas revolucionarima”, što je lansirao 17 .02. 2000.

Dakle, tajni pakt dijelova vladajuće koalicije s HDZ-om, koji je bio evidentan puno prije posljednjih izbora (Izbor sudaca Ustavnog suda RH), dobio je svoju najbolju potvrdu izborom jednog od najozloglašenijih Tuđmanovih marioneta za potpredsjednika Sabora, bez da je itko iz vladajuće stranke ili koalicije uputio makar kurtoazni prigovor nad Pašalićevom kandidaturom. No, da su je kojim slučajem SDP-HSLS odbili, dokazali bi svoju odanost principima pravednosti i nepotkupljivosti, ali to je za Tomca revolucionarnost.

Poučeni njegovom prevrtljivošću i kameleonstvom, mislimo da je u pravu utoliko, što bi se njemu odanost principima poštene i pravedne Hrvatske, mogla samo nehotice dogoditi, nikako namjerno niti kao vlastito opredjeljenje.

Ako se po jutru dan poznaje (Pašalić, masovni otkazi i stečajevi, zadržavanje relativno visokih plaća državnih dužnosnika, koje nisu smanjene 40% već oko 30%, neizručivanje Tute i Abdića, nesmjenjivanje nekih od najodgovornijih za stanje na HRT-u, na Ustavnom i Vrhovnom sudu kao i neraspuštanje Državnog sudbenog vijeća već na prvoj sjednici Sabora), onda smo i dalje u mraku, izuzev svjetle točke izbora Stipe Mesića za predsjednika RH.