"CINCINATY ENQUIRER" 20. veljače, 2000., str. 2

CHARLES KRAUTHAMMER: Hitler živi u Iraku, ne u Austriji.

EUROPA IMA SELEKTIVNO PAMĆENJE

Washington - Slobodarska stranka Joerga Heidera već je dva tjedna u vladi Austrije. No za sada još nema nikakvog znaka o invaziji na Poljsku.

Iz skandalozne reakcije Europske Unije na Haiderovo uključivanje u Austrijsku vladajuću koaliciju, čovjek bi pomislio da Treći Reich ponovno kreće u pohod. EU bojkotira Austriju, otkazala je sve bilateralne sastanke te je "pustila s lanca" svu silu prijetnji i optuživanja.

U stvari, nema ništa lošeg da civilizirani svijet izražava svoj protest kod uključivanja sumnjive, pa na neki način i mrske političke stranke u koalicijsku vladu jedne demokratske zemlje. Ali to nije prva sumnjiva i mrska stranka koja ulazi u neku europsku vladu.

Francuska Komunistička partija, koja je gotovo čitavo jedno stoljeće bila sluškinja Staljinu i njegovim sljedbenicima, punopravan je član francuske vlade.

Žestina europske reakcije postavlja pitanje: Zaista, kakvu prijetnju g. Heider predstavlja? On je vodio svoju kampanju protiv useljenika. I povremeno se na jedan blagi način osvrtao na nacističku prošlost, govoreći na pr. da sudionici SS-jedinica zaslužuju poštovanje za svoju službu u ratu. Dakle Europa se podigla kao jedan da osudi taj pritajeni fašizam.

Ja za EU imam neke obavijesti:

  1. Nacizam je mrtav već pedeset godina.

  2. Hitler se neće vratiti.

3. Postoje Ijudi koji marljivo rade da dovrše Hitlerov posao. No to nisu Austrijanci.

Tko je to, tko danas proizvodi plin za masovno ubijanje stotina tisuća nevinih Židova? Tko proizvodi projektile za isporuku tim posrednicima istrebljenja usmjeravajući ih na najveće židovske gradove na ovoj planeti?

Libija, Sirija, Iran i Irak.

I dok Europa licemjerno bičuje Austriju, otvoreno se druži s tim zlonamjernim diktaturama:

13. rujna, 1999. godine EU skida većinu svojih preostalih sankcija Libiji. Talijanski predsjednik vlade nedavno je posjetio Tripoli. Danas se razgovara o Gadafijevoj posjeti Bruxellesu.

22. siječnja, 2000. godine jedna EU ekonomska delegacija odlazi u Siriju radi osnivanja "čvrstog partnerstva".

28. siječnja. 2000. godine britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook brani obnovljeni britanski "dijalog" sa Iranom i Libijom. I sve to dok Iran dobiva nuklearno oružje i projektile da bi mogao dosegnuti Izrael. I sve to dok Iran uhićuje 13 Židova na izmišljenim optužbama za špijunažu.

10. veljače talijanski "Fiat" i njemački "Volkswagen" odlaze u Teheran da pregovaraju o poslovanju sa iranskom državnom automobliskom kompanijom. U listopadu 1997. godine, najveća francuska naftna kompanija sklopila je savez za posao vrijedan 2 bilijuna $ na projektu velikih naftnih polja u Iranu.

Mjesecima je Francuska pokušavala da se skinu sankcije sa Iraka.

Zločin g. Haidera sastoji se u tome što izražava simpatije za orie koji su se borili u Hitlerovoj vojsci. (Dužnosnik francuske vlade koji je optužio g. Haidera da je dao "izvjestan broj antisemitskih izjava" kasnije je povukao svoju tvrdnju). Na Srednjem Istoku pak tisak koji je pod kontrolom vlada rutinski niječe Holocaust i žučne antisemitske kritike. I zaista, u tjednu u kome je g. Haider došao na vlast, Širijski dnevni list "Tichrin" opovrgao je i ismijao kao "mit" pokolj milijuna Židova od nacista za vrijeme II. svjetskog rata. Antisemitizam u službenom palestinskom tisku je toliko uvriježen da ga nalazite u novinskim križaljkama. Na pr. "Židovski centar za ovjekovječenje laži o Holokaustu". Odgovor: "Yad Vashem" (Izraelski memorijal Holokaustu).

O g. Haideru se pogrdno govori. A g. Arafata, koji vodi tu propagandu, redovno snažno grle Zapadni vođe, počevši od najvećeg prijatelja Billa Clintona.

Nema jeftinijeg načina od zvučnog poliranja Ijudskih prava nego se okomiti na nacizam. Kakve li hrabrosti. Anti-nacizam je bila specijalnost sovjetske propagande kroz 50 godina. A za sve to vrijeme sovjetski je režim održavao carstvo gulaga i činio sve da izbriše ono malo židovskih života koji su zaostali u Istočnoj Europi nakon Hitlera.

Austrija nije prijetnja ni demokraciji ni Židovima. Medjutim na drugoj je strani čitav niz zemalja čija je izričita namjera - izjave nisu ni istančane ni prikrivene - iskorjenjivanje jedine demokracije Srednjeg Istoka te istjerivanje ili uništenje Židova koji u njoj žive.

Da je Europa pokazala i najmanji bijes na tu prijetnju, čovjek bi mogao uzeti i nešto ozbiljnije njenu licemjernu buku o austrijskom Hitlerizmu.